Times of Deception @between2sujuds - Tumblr Blog

Hee muz. Are you okay?

Yes :)

iuvencula

Oj, golube, moj golube,

Ne padaj mi na maline, goro zelena,

Ne padaj mi na maline, ružo rumena!

Oj, golube, siv golube,

Maline su još zelene, goro zelena,

Maline su još zelene, ružo rumena!

Oj, golube, moj golube,

kad maline zrele budu, goro zelena,

i same će opadati, ružo rumena!

Oj, golube, siv golube,

Kajno suze djevojačke, goro zelena,

Djevojačke i momačke, ružo rumena!

Oj, golube, moj golube,

A ja ću ih ubirati, goro zelena,

Mome dragom donositi, ružo rumena!

nemanjak

Sarajevo ‘72

#Sarajevo #Bosna #Bosnia #bosna i hercegovina

Zaljubljen k’o ašik, putopisac stari, Sarajevu tepa, zanosno ga hvali: Grad je kao dragulj među brda pao, ljepotom je svojom mene očarao! Mješaju se boje, putopisac veli, zelenilo svuda, grad k’o labud b’jeli, sve je u njem b’jelo: kuće i mahale, i groblja su b’jela i b’jele munare! A zelene bašče, gajevi zeleni, i voćnjaci rodni, voćem okićeni, predvečerje modra, zanosni ezani, kad na akšam zovu, il’ na sabah rani. Zvjezdane su noći, a zore rumene, svud izvori bistri, lijepi kao žene, ljudi su pitomi, djevojke k’o noći, krotke su i l’jepe, stidno kriju oči, u ljetima vrelim izvori ih hlade, teferiče vode, šerbetom se slade! Čaršija je krasna k’o ogra od zlata, kol’ko puste robe i kol’ko zanata, glasovi i ljudi čaršijom se kreću, jablanovi šume, golubovi slijeću. U Gazino doba, kad je u grad pao, kasabu je skromnu emir zatekao: s a šesn’est munara učili ezani, sa sabahom ranim budili se dani, dva prostrana hana putnike primala kroz tri tople banje voda protjecala, u tekije dvije zikr se vršio, u zanosu kolo derviško vrtjelo, a siromah putnik, kad bi u grad pao, na kameno srce ne bi udarao: musafirsko zdanje i jedno imare, pružali mu konak, tain tople hrane. Čim Gazija s pratnjom u kasabu stiže, zadrhta od čežnje da gradi i diže, Sarajevo, lane, sred šume zelene, čekalo Gaziju da jelen postane!

( rahmetli Rešad ef. Kadić )

#Sarajevo #Bosna #Bosnia #Resad Kadic

"Hvala Bogu, kad mi je poklonio ovo lijepo svojstvo da uopce ne mogu i ne umijem mrziti" Džemaludin Čaušević Da su ga cijeloga zivota pratile upravo ta ljubav i iskrenost, najbolje je potvrdila sama Cuasevica smrt koje je docekao izgovarajuci vlastito Bozije Ime "Allah", a prizor kojem je nakon toga bio svjedok njegov dugogodisnji bliski prijatelj i saradnik Hafiz Muhamed Pandza naprosto podsjeca na kazivanje ''iz starih vremena'' tako strana nasem okostalnom, bezemotivnom, modernom umu. "Crvsta vjera u Boga je ispunjavala njegovu veliku dusu za citava njegova blagoslovenog zivota, a nada u milost Bozju ga nikada nije ostavljala. U zadnjim smtrnim casovima ga drzi njegova duhovna snaga i sjezina. Svu nadu polaze u Boga. I u zadnjim casovima ostaje prijazan, a na usnama mu titra blagi smijesak. S velikom pozornoscu slusa ucenje Kur'ana i kad ga najtezi bolovi svladaju kur'anske rijeci mu tesku samrtnu bol blaze. Na dva sata prije nego sto je ispustio svoju plemenitu dusu stalno zikir cini sa zadnjim izdahom na usnama ostaje izgovoreno i po zadnji put Allah. Na taj nacin sam zatvara svoje blage i umorne oci. Ali ce mi prizor koji sam vidio tri minute poslije zadnjeg nefesa ostati u trajnoj uspomeni. Posto sam ga okrenuo preko kibli najedanput otvara svoje blage oci, a na licu se pojavljuje jedan divan smijesak, kakav sam rijetko kad vidio dok je na zivotu bio, a odmah zatim ponovo zauvijek zatvara svoje blage oci. I imao se cemo osmjenuti. Iza sebe je ostavio neumrla djela, zivio je uzornim zivotom, u punoj odanosti Svemogucem Allahu. Sav se ztrvovao na Bozijem putu i odnio svoju cistu dusu. Rahimehullahu ve radijallahu anh' "(Hafiz Muhamed Pandza)

#Bosna #Bosnia #Bosnjak