svemirka

-Sanjar zarobljen u realnosti " Kukavica poljupcem, hrabar mačem. " -pišem, živim, jedem i volim. " Samo tužne noći znaju da je volim. "

[evilidaaaah-blog]

[evilidaaaah-blog]

Ja i dalje vjerujem, da je najvažnija valuta na svetu nečiji osmijeh.

@evilidaaaah

[evilidaaaah-blog]

I love you and I care. ❇

[ur-so-fake-honey]

A neću da se trudim. Imam snage , imam volje , imam načina da pokažem da mi je stalo , ali ne želim. Koliko god snage , volje i načina imala , neki to nikada neće cijeniti.

[an-shh]

[ruinedchildhood]

[vodolijica]

HAHHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAH

[evilidaaaah-blog]

Omg hahahahahahahaha

[evilidaaaah-blog]

[evilidaaaah-blog]

Naših 387 dana

Nas dvoje zajedno mirišemo na svađe i vječite nemire. Ali, ne bih te mijenjala…. Isti ponos, isti karakter, isti stav, isti inat. Ima li nas gorih? Nema nas gorih, ali nema niko ko se voli više od nas. Naš haos je nama najbolji, naša ljubav je najveća i naši planovi su naš život. “ Voliš je momče. Voliš kao što niko nije volio. A i ona, vala, tebe. Niko vas, osim dragog Boga, ne može razdvojiti. ” Istina, naša ljubav ne ostaje neprimijećena. Naše oči govore ono što se mi ne usuđujemo izgovoriti. Ali, naše oči ne odaju naše tajne i sve što stane u “naše”. Neću ti ponovo reći, ovako, da si moj život ili moj smisao ili moj motiv. Sve ti sam znaš. Odlično. Ti znaš i to je dovoljno. A, znamo i oboje da ćemo ih dočekati svaki naredni zajedno i da nema potrebe za nekim slavljem. Jer, mi se volimo svakog dana i svađamo se svakog dana. To naše nebo i te boje, tačno će nas doći psihijatrije… Voljeti je smisao života. I svakome poželjeti ljubav bar upola veliku kao našu… Sretan vam ovaj dan, želim vam da se volite svakog kao ovog. A nama sretan naš 387. dan ❤

[an-shh]

Za one ljubavi što večeras nisu u restoranima, kinima ni hotelima. Za ona imena koja čak niti na papirnatoj rezervaciji u zadimljenoj birtiji ne mogu stajati jedno uz drugo. Iz milijun razloga. Čiji dlanovi neće mirisati na ruže, a dah gasiti svijeće, čija gola bedra nisu u crvenom, klišeiziranom donjem rublju. Za one ljubavi koje šutimo. Svima, pa i sebi. Priče što su prekinute bez kraja i tako osuđene da zauvijek žive. Momenti koji nam bilo kad i bilo gdje od srca mogu načiniti izudaranu, punu rupa pikado tablu. Rečenice što su izgovorene samo jednom i nikad se više neće vratiti. “Bojim se sebe kad sam kraj tebe. Da mi kažeš da skočim s mosta, uradio bih to.“ Osjećaj kojeg jutrima redovno ispireš iz usta, kao nekad peračice odjeću na rijeci. Uzalud. Sjećanja koje svake noći kidaš u glavi kao poster sa zida kojeg si prerastao. Džaba. Za sve one što su oko sebe izgradili zidove, hladnije od najhladnijeg stećka, da bi ih se i Mak Dizdar prepao. Zbog trenutaka ludila, nježnosti i strasti, kad sve do podneva nisi mogao raspoznati šta je bio san, a šta stvarnost. Kad ste kao osuđenici na smrt koji se sreću prvi i zadnji put. I imate na raspolaganju samo usne i dvije minute. Za one ljubavi što postoje samo u mrklom mraku, daleko od svega i svih, tamo između pišanja i spavanja, kad se sretnemo sami sa sobom u zrcalu. Pa se naslonimo na lavabo da nas održi na nogama. A oči nam čatrnja koja se prelijeva poslije olujnog juga. Sebi nije dobro lagati. Jer nema tog Valentinova, filma ili knjige…Jok. Ovo traje kad sve prestane. Kad se spusti zastor u kinu, kad prođe dugi popis glumaca na mračnom platnu, kad se u žamoru raziđe publika i navuče zadnja naramenica grudnjaka u zadnjem redu, traje i kad iziđeš na cestu, na vjetar, na mrzlu zimu, traje kroz sva godišnja doba dok hodaš do stana, traje s kim god legneš i kad god se probudiš. Gdje god se probudiš. U djetinjstvu su nam visoku temperaturu i groznicu gasili mokrim čaršafom i rakijavim čarapama. Ali taj ?…jači je od kompletne narodne medicine, moderne farmacije i rakije. Ko nije doživio, zdrav je i sretan čovjek.

(via slatkicahh)

[grafiti-i-vandalizam]

[evilidaaaah-blog]

.

[crna-barbika]

Cutim I ne zalim se. Ako otvorim usta vristacu. Ako otvorim dusu plakacu…

(via crna-barbika)

[the-fault-in-our-stars6]

[evilidaaaah-blog]

Hahahahaha win

[ne-zaniima-me]

[jakegyllenhaal]

[evilidaaaah-blog]

Yeah!

[antheia-a]

[msalisbu]

[evilidaaaah-blog]

Dream

[evilidaaaah-blog]

Nikad više.

Puno bola stane u ono "dobro sam". Puno rečenica govore te dvije riječi. Puno boli, kada se zaljubiš u zagonetku. A, ubrzo razočaraš u rješenje. Bolno je to, što te neko nauči lekciju nakon koje kažeš " Naučio si me. Dosta. Dosta si me naučio. Toliko da mi se ne ponoviš. Nikad više ne ponoviš, nikad ja ne ponovim more suza, nikad više da mi jastuk bude skloniše vriska, nikad više. " Nikad više nećeš osjetiti koliko te neko može voljeti najviše, nikad nećeš osjetiti da te neko voli više od sebe, možda ćeš još nekoga činiti sretnim ali nikad više nećeš onoliko koliko ne možeš ni zamisliti. Vidjet ćeš, nikad više.