U svakom gradu klupa. I sladoled. Brada ti je slatka i miriše na karamelu.
Putujemo kolima. Istim onim kojima si me krišom vozio da me na miru voliš u drugim zemljama. Gde nas nitko ne zna, govorio si. Ja ionako nakon što sam tebe upoznala, za druge ljude nisam znala. Volim da me gledaš. Ima neka pesma o zelenim očima, al kad je pomenem ti ih okreneš na drugi kraj glave, pa neću da ti pevam sad. Iz inata.
U kolima i muzika i glazba. Ja sam glavna u odabiru. Ti i onako nemaš pojma o muzici.
Mene svaka pesma podseti na nas. Ti se nerviraš.
“Pa nije ti to život, Sunce moje.”
Meni jeste. Ti si moj život. I moja pesma.
Stanemo da sipamo gorivo, izađem i ja da ti kupim bombone. Zagrliš me oko struka, gledaš me zaljubljeno. Mislim se, pa ti stvarno ne vidiš koliko sam ostarila. Shvatila sam da nam nije bitno gde idemo, sve dok smo na putu i zajedno.