Ako se ikada osetiš izgubljeno..
- "Pre sumraka" - Elevterios G. Elevteriadis

Product Placement
PUT YOUR BEARD IN MY MOUTH
todays bird
hello vonnie
DEAR READER
h
🪼
Peter Solarz
Aqua Utopia|海の底で記憶を紡ぐ
AnasAbdin
wallacepolsom
No title available

Kiana Khansmith
Three Goblin Art

ellievsbear
taylor price
Cosimo Galluzzi
No title available
Mike Driver
i don't do bad sauce passes
seen from United States

seen from Belgium
seen from Spain
seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from Germany

seen from Indonesia

seen from United States

seen from Maldives

seen from Malaysia

seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from United States

seen from United States

seen from Germany
seen from India

seen from Malaysia
seen from United States
@milavandalavanda
Ako se ikada osetiš izgubljeno..
- "Pre sumraka" - Elevterios G. Elevteriadis
Neke nas litice uplaše, neke uzbude, a češće oba istovremeno.. Te litice su naši izazovi. Da li biraš uzbuđenje uprkos strahu, ili strah uprkos uzbuđenju?
Trik
More je slobodno i ničije
Prelepo i divlje
Opasno i privlačno
Zato mu se valjda i divimo..
Ali postoji mali trik
Kada možete ukrasti komadić mora
Kada se more pripitomi i sčučulji pored vaših nogu
Samo od sebe, bez presije
I ne samo more, nego dođe i sunce sa njim
I tada se osetite kao sluga i gospodar u isto vreme
Dobijete nešto zauvek vaše
Ali ne možete poneti kući
Pokazati drugima, ni prepisati naslednicima
Ne možete ni prepričati drugima verno.
Ali možete se umiti tim osećajem
Porasti do čoveka većeg broja
Do duše šireg kapaciteta
I znati da će se to već množiti na svoje nacine..
Trik je sledeći:
Ustani pre svitanja.
Dođi na plažu.
Gledaj i čudi se
Sili od mora koja ume sebe da obuzda
I spokojno diše
Ako ova sila to može
Možeš i ti
Dalekom Suncu koje ujutru dođe na more da se kupa
I to traje..
Nije samo trenutak, veruj mi.
A onda se skini
I uđi u more da se kupaš sa Suncem.
I oseti... sve.
A posle..
Hej, pa ti si se kupao sa Suncem..
Kako nekom to i da prepričaš..
Oni što sumnjaju nek pročitaju ponovo.
I ponovo..
[04.04.'25.]
Kišovito proleće. Melanholija, koju menja neizdrž, kao miran, tihi pljusak koji žudi za gromovima. Inače ne volim grmljavinu, plaši me, ali sve je bolje od ove ubitačne praznine. Ovo su dani kada mi očajnički treba zločin iz strasti, kada o koncu visi moja sposobnost da ne gurnem svoj život u provaliju samo da bih osetila krv da ključa ispod slojeva ravnodušne kože. Ovo su dani kada bih otvorila sve svoje ožiljke i jecala na kolenima, ali se neka sablasna otupelost ispreči, podrugljivo me primora da shvatim da mi je već predugo sve isto.. jednolično, beživotno. Svakim danom koji se prikrada sve sam bliža realnom svetu, nijedan ćošak mojih fantaziranja više nije bezbedan, svaki san deluje uzaludno. Jedina stvar koju istinski želim je intenzitet. Želim njime da raznesem grad, planetu, svemir. Umesto toga učim se kompromisima. Ludilo se oprašta jedino u umetnosti. Trudila sam se to da ne saznam. Ali jesam. Previše puta. Probaš li da je materijalizuješ, ljudi će od tebe okretati glavu, saučesnički razmenjivati priče s drugima i samozadovoljno klimati glavom, gest kojim nedvosmisleno signaliziraju da oni.. nisu kao ti. Hranim time svoj bes, ali i on odustaje polako. Prihvati, kaže mi, predajući se. I ja prihvatam. To je zdravo, zrelo, odraslo. Samo od tog prihvatanja želim da vrištim na sred ulice. Gladna, zahtevna, razjarena zver, deo mene koji ne može protiv sopstvene prirode. Deo mene koji najviše volim i istovremeno najviše prezirem, koji ću izgleda zauvek morati da držim zaključanim iza rešetaka, ako planiram da funkcionišem u ovom svetu. A koliko mu treba igralište, neko mesto da slobodno udovolji svakom svom nagonu i impulsu. Koliko mu treba prostor drugi i drugačiji od tog kaveza i mraka u kom ga primoravam da boravi. I sad ga čujem kako mi šapuće, zna da teško uspevam da mu odolim, uvek isto: prepusti se. Znaš da želiš. Oslobodi me. Nahrani me. Sledi me. U našoj igri, Eros i Tanatos, uvek dve strane istog novčića.. i smrt kao sastavni deo libida. Ali ovako sam smirenija, više sabrana, glorifikacija racija kojoj podležem iz puke inercije. Kao.
Sve je ovo, kao.
Svaka sličnost je slučajna, i tako to.
-Katarina
Ako ti kažem
Da izvedeš sebe u šetnju
Ne jer si bila dobra
Nego jer je dan lep
Da staneš
Ispred "Moskve"
I kažeš
"Baš si lep hotelče"
A onda se sjuriš
Niz Balkansku ulicu
Dok vežbaš polkicu
Pa se setiš
Stare dobre poslastičarnice.
Krempitu i Bozu, molim vas
Evo vam Špricer boza-
Sama će vam biti jaka ako niste do sad pili.
I onda sediš
Sediš sediš
Gledaš?
Gledaš
Dišeš?
Dišeš
Lepo ti je
I ne znaš kako
Ti je uspelo
Da zaustaviš vreme
Ali vreme stoji.
Osećaj kad naiđeš na stari prozor
pa pređeš preko puta
kao de da se udaljim
da te lepo vidim
pa bože kakav si
misliš i diviš se
malo mu se i javiš
i kažeš sebi
to je taj osećaj
ovo je nešto tvoje
zapamti, zapiši