Bog će ti u pravom momentu dati prave stvari. Dovoljno je samo da vjeruješ.
N.T.
YOU ARE THE REASON
todays bird

Andulka
Misplaced Lens Cap
trying on a metaphor

⁂

if i look back, i am lost
dirt enthusiast
Not today Justin

Discoholic 🪩

tannertan36
I'd rather be in outer space 🛸
Mike Driver

No title available
ojovivo

titsay
No title available

roma★
i don't do bad sauce passes
Cosimo Galluzzi

seen from United States
seen from United States
seen from United States

seen from Malaysia

seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from United States

seen from United States

seen from United States

seen from Malaysia
seen from United Kingdom
seen from Germany

seen from Malaysia
seen from Hungary
seen from Canada

seen from United States

seen from Hong Kong SAR China

seen from Malaysia

seen from United Kingdom
@qtpie14
Bog će ti u pravom momentu dati prave stvari. Dovoljno je samo da vjeruješ.
N.T.
Tu si, sretna sam.
Crni Dijamant
“If they miss you, they’ll call. If they want you, they’ll say it. If they care, they’ll show it. If not, they aren’t worth your time.”
— (via bubbaleft)
“Život je da se živi, a posebno ovo sad. Jer, mi nemamo ništa od vremena koje je bilo, niti vremena koje će biti. Mi imamo samo ovo vrijeme koje trebamo iskoristiti na najbolji način.” Dino Merlin
Nije mi se dopadalo sve to ranije
sve to što me je posmatralo
iz ogledala
okrnjena gornja jedinica
izbačena dvojka
otvorenije desno oko
sitne usne
male grudi
široki kukovi
nesrazmerno lice
ožiljak na levom obrazu
smetalo mi je to
što vidim
i silno sam želela da
budem neko drugi,
neko lepši
ali ta žena iz ogledala,
sad vidim,
ona ima divne jamice
kad se osmehne
oči joj imaju
prodornu zelenu boju
struk joj je tanak..
zapravo,
sve na meni je isto
kao pre
samo se sad gledam
nekim drugim očima
i volim sebe
i sve svoje nesavršenosti
jer upravo su one
sve to
što me čini posebnom
a posebno
je mnogo lepše
od običnog
Danas
bih se zavukla u svoj krevet
pokrila jorganom
grlila onog medveda što ga imam
već skoro dvadeset godina
i pustila suze da teku
dok sve ne isplačem.
Snove koje nikad neću ostvariti
jer više ne sanjam sa istim ljudima
planovi koji se nikad neće ispuniti
jer su zamenjeni nekim drugim
da oblikujem suzama
sve ono što nikad
postati neću
da oprostim
svojoj majci
svome ocu
njemu što je odustao
njemu što ne razume
njemu što nikad neće
biti moj
svim onima koji su otišli
koji se neće vratiti
koji ni ne želim da opet dođu.
Lep je život, razumem
lepo je što opet sanjam i planiram
što imam koga kraj sebe
ali dođu ti neki dani
prokleti da su,
kad prošlost zakuca
i sećanja izmile
pa nemaš šta drugo činiti
do da ih pustiš iz očiju
i prežališ sve ono
što je bilo
što je moglo biti
i što nikada biti neće.
Moglo je i drugačije
Mogli smo se
svako jutro buditi zajedno
u nekoj stranoj
dalekoj zemlji
imati četvoro dece
baš onako kao
što smo nekad planirali.
Ti bi pisao tvoje
ja moje
bili bismo srećni
sasvim
konačno.
Svoji na svome
sa svim
ostvarenim željama.
Mogli smo putovati dosta
isprobavati novu hranu
piti neka
drugačija pića;
naučio bi me
kako se pliva i
kako se koriste
kineski štapići,
a ja tebe da klizaš
napokon.
Mogli smo
tamo negde
biti zajedno
grliti se
svako veče,
a ovako pak…
svako odlazi na svoju stranu
negde
ko zna gde.
Zaboraviću vremenom, znam
ljubiću neke druge ljude
obedovati sa njima
piti kafe
čitati im svoja piskaranja
i biće mi lepo,
nadam se da hoće,
ali večeras me bole
svi ti naši snovi
koje nikada
ostvariti nećemo.
I znaš
shvatiš
kad prvog puta,
nakon mnogo meseci
izostanu i
dobro jutro i
laku noć
kad prestaneš
da me pitaš
kakav mi je bio dan
ili mi pričaš o tvom
kad na moje
nedostaješ mi
ne odgovoriš
i ti meni
puno
jedva čekam
da te vidim
da te zagrlim
da te poljubim
kad prestaneš da mi govoriš
kako si lepa
svaki put kada ti
pošaljem sliku
kad me više ne zoveš
samo da mi čuješ
glas.
Kraj je blizu
osećam to
primetiš svaku sitnicu
svaku glupu promenu
kad ti neko znači
najlakše osetiš
kako je to
kad neko počne da gubi
interesovanje
kad se emocije gase
kad se razilazimo
kad samo prećutkujemo
kraj.
A moglo je bolje…
Ne znam kad smo pre došli u te godine kada se mnogi moji prijatelji i poznanici venčavaju i rađaju decu. I normativno, svako od njih će jednog momenta upreti prstom u tebe i reći - Ti si sledeća. Niko od njih ne prihvata moje - Ne želim brak, kao odgovor. “Želiš, želiš”, tvrde, “shvatićeš već.” Uveravam ih da ne želim, da parče papira neće promeniti ništa u mom životu, a istina je da se plašim da će obično parče papira sa par reči i potpisa uništiti sve. Kako da im kažem da ne želim brak, jer sve što su moji roditelji radili tokom mog odrastanja bilo je da viču jedno na drugo i prete jedno drugom da će tražiti razvod. Godinama već ne spavaju u istom krevetu, ne ljube se, dođavola retko kada su i na istom spratu. Kako da im kažem da ne želim brak, jer moja ujna nikad ništa ne sme da kaže. Ni suprugu, ni ćerkama, nikome… zato što je previše puta dobila batine o kojima svi ćute. Nije smotana, nije pala. Svi znaju, slušaju, nekad i prisustvuju tome i niko ništa ne čini. “To kao tako treba. U braku su, njihova je stvar. Ćuti.” Kako da im kažem da ne želim brak jer je moj tečo jednog dana samo saopštio tetki da ima drugu ženu. Svog sina je obišao jednom, dva puta. Pare im nikad nije davao, papire za razvod joj nikada nije potpisao. Kako da im kažem da ne želim brak jer je drugaričina mama konačno skupila hrabrosti da ode od muža koji je godinama psihički zlostavlja da bi, godinu kasnije, shvatila da ipak ne može da podnese samoću i vratila mu se. Vratila se njegovom vikanju, sebičluku, pretnjama da će se ubiti kad nije po njegovom.. Kako da im kažem da ne želim brak jer znam ženu koja za svaki dinar mora mužu da položi račun, bez obzira na to čije su pare. Ona previše troši, deci kupuje da jedu, sebe godinama nije počastila ničim. On puši dve pakle cigare dnevno, vozika se kolima kao tinejdžer i štedi pare. Kako da im kažem da ne želim brak, jer ne umem ja da “ćutim i trpim”, kao što me savetuje moja nana. Kako da im kažem da ne želim brak i da me baš briga iako ostanem sama. Neka vama vaše lažne sreće, ja ću svoju sama stvoriti.
Hearing “I’m so proud of you” when you feel like you aren’t doing enough really does lift a lot of weight off of you.
I nikoga nisam volio kao nju. Ona je bila posebna. Ne znam po čemu, ne znam da li se uopće isticala od drugih, ali kunem se, bila je posebna. Sa takvom ženom sve ima smisla. I mrak, i ćutanje, i držanje za ruke, i sramežljivi osmijeh kada nam se pogledi sretnu, i život, i smrt - sve. Imati nju, značilo je imati čitav svijet. Jedino sa njom sam uspio zamisliti našu starost. Uostalom, od toga čovjek ne može pobjeći. Kad-tad ćeš ostarjeti, dobiti bore, ruke će ti otkazati, noge otežati, a grudi se napuniti mukom i jadima. U tom trenutku ništa nije vrjednije od toga da imaš sa kim podijeliti ostatak sebe.
I da iskren budem ne znam ništa o automobilima, ali ono što znam jeste da svaki pogledom propratim ne bi li u jednom ugledao njen lik. I uvijek se nasmiješim kada vidim zatamnjene prozore od automobila, jer bar pola dana budem sretan nadajući se da je njen lik bio iza jednog od njih.
To što mene više neće biti ne znači da odustajem..
Imaš me i kad nisam tu..
Volim te,čak i kad ti to ne govorim..
Čuvam te,iako nisam pored tebe..
Ali se više ne javljam..
Kada Prođe Puno - Draško Sikimić (Smotuljci)
Te neke decembarske noci ❤
Svi su tu, ti nisi. A samo to mi je bitno - TI. A tebe nema.
Crni Dijamant