Beskrajni bezobrazluk krije ti se u svakoj slatkoj lepljivoj lepršavoj laži koju mi poturaš kao detetu željnom slatkiša koje je već dugo na lekarskoj dijeti, a ja ih gledam očima iskolačenim od želje i tek me malo preostalog razuma sprečava da zgrabim i progutam svaku od njih ma koliko debela i masna bila, a posledice, o posledicama će već sutra misliti lekari i konobari kad opijenost šećernim adrenalinom prođe. Zašto mi uvek iznova ovo radiš baš kad poverujem da sam se zauvek oslobodila želje za šećerom? Kada će moje oči pune želje deteta uskraćenog za slatkiše prestati da hrane tvoj bolesni ego?
I.K.










