Od trenutka kada sam cuo za nju, ne kada sam je video, nego kada sam cuo za njeno ime, za postojanje, imao sam veliku zelju da je upoznam. I dalje je imam, a iz dana u dan je sve veca. Imam osecaj da njoj pripada mesto pored mene, da ima velike veze sa mojim zivotom i da ce mozda, cak mozda, barem na kratko, biti u njemu, na jednoj ili na drugoj strani.
Nije ono sto sam mislio, iznenadila me je, veoma, bas je suprotna svemu. Ljudi bi rekli da sam se vec uveliko zaljubio. Zamisli, u rasponu od par dana sam se zaljubio, moguce je, ali ne u ovom slucaju. Ona je novina koja mi je potrebna vise nego bilo sta sada, taj povetarac, malo svezeg vazduha koji te malo obnovi svaki put kada ga udahnes. To je ona za mene, novost, nesto sasvim nesvakidasnje, meni nepoznato. Ono sto mi je potrebno kako bih demone i skelete iz ormara izbacio i zamenio ih novim kosuljama i sakoima.