Dobar covek ponekad postane los, jer dok je svima bio dobar njemu je bio lose.
seen from Germany

seen from Italy

seen from Italy
seen from Russia

seen from United States

seen from Italy
seen from Türkiye

seen from United States
seen from United Kingdom

seen from United States
seen from China

seen from Malaysia

seen from Sweden
seen from Belarus
seen from Türkiye

seen from United States

seen from Uruguay

seen from Canada
seen from China
seen from China
Dobar covek ponekad postane los, jer dok je svima bio dobar njemu je bio lose.
“potrebno mi je da ti kažem ono što me jede iznutra”
Dobro manipulisemo stvarnost oko sebe da zavaramo stvarnost iznutra.
Zivis sa ljudima koji te ne poznaju. Ne znaju tvoj iskren osmeh. Smejes se jer nemas snage da vices kako se osecas, jer vidis da to nije vazno. Ti i tvoji zidovi sobe samo znaju kako je ziveti sa duhovima. Ti iskreni 'razgovori' koji su kao ni sa kim. I cutanje tih zidova, bez osudjivanja bilo koje tvoje emocije. I te emocije ispisane po tim zidovima, one najjace uvek pises najmanje vidljivom olovkom. Onda ti dani kada bi nestao sa ovog sveta na par dana i vratio se u neki drugi stan, neku drugu porodicu, neki drugi svet. I te suze ispod pokrivaca, more suza, dok se lazno smejes nekom svom. I taj cudan osecaj kada primetis da tvom odrazu u ogledali fali deo, ali ne fizicki. Onda primetis da ti nedostaje nesto unutra. Nesto nevidljivo drugima, a opet najbolnije tebi...
Nije mu rekla, nikada nije ni pokušala da mu kaže šta joj je činio iznutra, Šta je činio u njenom crcu.
Lomi se sve iznutra, i pakao se javlja i tama i bol..