seen from Netherlands

seen from Türkiye
seen from United Kingdom
seen from Brazil
seen from United Kingdom
seen from Brazil
seen from United States
seen from Germany
seen from China
seen from China
seen from United States
seen from United Kingdom
seen from China

seen from United States
seen from Palestinian Territories

seen from Romania
seen from Russia
seen from Canada
seen from Brazil

seen from Romania
Mnogi su se pitali kako sam došao do mog jezika. Jezik je posledica života, kretanje od Temišvara, gde se nije govorilo čisto srpski, ali se u mojoj porodici govorilo čisto srpski, pa kretanje do Beograda i dalje, života mog, koji je vezan za zemlju bio, pa sam prema tome i govorio tako. Šta sam pravio ja od tog jezika? Prvo, smeju se uvek mojim zapetama. Zapete su želja za logikom. One su želja da se čitaocu nametne volja pisca. Može biti da to nije bogzna kako lepo, ali je neumitno. Vuk nije imao takvu potrebu. Rečenice su bile jednostavne i vama je cela, duga rečenica, bez tačaka, zapeta, mogla da bude razumljiva. Danas, u modernom dobu, vi morate da dajete jezik jedan, koji je kao telegram. I ja sam se trudio da takav bude.
A ima besvesnih momenata kada poezija govori. Onda vi mećete tačke, i zapete, docnije, a pustite da vas nosi jezik, jedan zanos jezika koji nije normalan, takoreći. Često se posle pitam zašto sam tako formulisao rečenicu. To nisu igračke, to je ozbiljna stvar. Vi znate, još davno, u Delfima, smatralo se da je pesnik opsednut, inače nije pesnik. Kad pišem, na primer, pismo privatno, naravno da moj jezik nije takav, i da moje zapete nisu takve. Ali u poeziji su, međutim, vrlo važne. Ako vi uzmete jednu pesmu koja je bila u Lirici Itake, pesmu „Ja, ti i svi savremeni parovi ” , vi ćete videti da svaka zapeta ima jedan smisao, svoj, i da se umetnik trudio da to bude kao muzika, koju ne možete svirati, a da nemate ni prekida, ni stavke itd.
Ja mislim da je to neobično, zato, što je naš svet navikao na jedan vrlo jednostavan jezik. Međutim, srpski jezik može da „svira”, da govori i da bude vrlo interesantan jezik.
Činio sam ono što sam mogao. A smatram da onaj ko ne unosi u svoj jezik, kojim piše pesmu, jednu umetničku tendenciju, da to nije pesnik. To su imitatori, to su razbacani mozgovi koji daju onu, prvu impresiju, a nema formulacije.
Miloš Crnjanski (1973)
one of the rawest fucking expressions/common sayings in bosnian/croatian/serbian language is "bogu dušu, bog je neće", which when analyzed a bit literally means : "I offer my soul to the God, God doesn't want it".
so raw hurting and beautiful at the same time.
Prelamanje jezika: Kako progovoriti na stranom jeziku? (uvodni tekst)
Govorite li srpski? Da? Možete li mi bez razmišljanja kazati padežne nastavke za promenu imenica druge deklinacione vrste? Ili imperativ glagola sesti, leći, razumeti? Nekoliko sinonima ili antonima prideva lep, brz, a imenica mrak i konj? Ne? Čudno.
Ovo nas navodi na zaključak da je i učenje maternjeg jezika proces koji traje tokom čitavog životnog veka. Nije li onda šašavo misliti da se strani jezik može savršeno naučiti?
S druge strane, naravno, svi govorimo i razumemo jedni druge, odnosno na praktičnom nivou za lične potrebe mi jezikom vladamo.
Kako bi sve barijere koje predstavljaju kamen spoticanja u procesu ovladavanja novim jezikom bile srušene, pretpostavićemo da se znanja (jezika) mogu podeliti u tri celine: neophodna, dovoljna i višak znanja, tj. znanje za stručnjake.
Objašnjenje:
⋆ Neophodna znanja – potrebno ih je usvojiti na samom početku. Malo ih je. Bez njih se ne može.
⋆ Dovoljna znanja – dovoljna za sigurnost pri korišćenju jezika. Ima ih nešto vise nego prvih.
⋆ Višak znanja – ovo je nivo profesionalaca. Neograničena ravan. Predstavlja stupanj koji se može izučavati i učiti celoga života.
Dešava se da se osobi nudi višak znanja pod plaštom potrebnog, iako neka neophodna znanja nisu data!
Jednostavno je. Što više znamo više učimo o tome koliko ne znamo!
Pređimo na stvar. Kazaćemo da želite nekome stvoriti utisak da je jezik nešto sasvim složeno i bezgranično, da njegovo učenje zahteva veliku količinu truda i vremena. Šta vam je potrebno? Od samoga početka ćete opterećivati žrtvu dodatnim informacijama, tj. višak znanja će se preplitati sa potrebnim znanjem. Zagarantovano, ovo bi u svačijoj glavi moglo dovesti do zamršenih i zapetljanih situacija, takođe bi moglo posejati osećaj straha od jezika. Šta bi se dogodilo kada bi se osobi davala samo potrebna znanja, a ako ona poželi, i dovoljna?
Možemo pretpostaviti da je učenje jezika približno isto što i učenje vožnje automobila – u početku vožnja se odvija u vidu pomeranja automobila napred i nazad, zatim se prelazi na nešto komplikovaniju rutu po kraju, pa kroz nekoliko meseci uspevate da položite ispit i dobijete vozačku dozvolu. Metodika učenja vožnje, kao i primena naučenog, može se iskoristiti i na jeziku. Postoji samo jedna mala začkoljica. Potrebno je da pronađete nastavnika koji vas neće primorati da proučite dizajn motora sa unutrašnjim sagorevanjem, zatim da isti taj motor zatvorenih očiju sastavite u rekordnom roku, pa tek onda da sednete za volan da vozite.
Kada je reč o jeziku, ljudi najčešće dolaze zbog jedne veštine, govoreći: Želim da (na)učim govoriti na tom i tom jeziku! Valjalo bi ovde prepoznati da je reč o savladavanju veštine govora koja je zasnovana na:
⋆ mogućnostima izgradnje rečenice – ovo se veoma često meša sa izučavanjem i učenjem gramatike,
⋆ poznavanju reči i izraza iz kojih želite da izgradite rečenice (sistematski pristup rečniku je ovde važan, tj. morate znati koje su reči/kombinacije neophodne, koje su dovoljne, a koje su suvišne, plus važno je da odaberete onu tehniku koja je za vas najprikladnija za učenje i pamćenje, tj. čuvanje reči i koja je pogodna u ovoj fazi).
Naučimo li kako brzo i dugo pamtiti potrebne reči i kombinacije i kako od njih da stvorimo rečenice koje će maternji govornici razumeti, da li će ovo bit dovoljno za nas? Mnogi odgovore DA. Tada se postavlja sledeće pitanje:
Šta je sa razumevanjem onoga što će vam biti odgovoreno i upućeno?
Posle kratkog razmišljanja dolazi se do zaključka: Da, i ovo nam treba... Gotovo!
Tada bi bilo valjano shvatiti da se sposobnost razumevanja govora zasniva na veštini brzog i tačnog izgovora i poznavanju fonetskih pravila za sjedinjavanje zvukova (postoji niz polurazvrstanih pravila bez kojih se usvajanje sposobnosti slušanja kod nekih ljudi znatno usporava).
Neophodno za znanja i umenja na konverzacijskom nivou se može savladati za kratko vreme, dovoljna znanja i veštine – u predvidivom roku, a suvišno – to je nemoguće po definiciji. Stoga je najgluplji način da (na)učite jezik mešanje potrebnog, dovoljnog i suvišnog znanja.
Ne sekiraj se!
-IJE-/ -JE- (Croatian grammar)
even native speakers have troubles with it. it’s really not easy and the best way to learn it is to immerse yourself in the language, read books, learn vocabulary, etc.. *croatians speak quite fast and it’s difficult to determine whether one is saying ije/ je ; (doesnt matter when speaking); but it’s important in WRITING! here is an audio me saying a few words to hear the difference and kinda hear what i’ll write later words i am saying are: cvijet - flower lijek - medicine rijeka - river tijelo - body osmijeh - smile mlijeko - milk odijelo - suit riječ - word svijet- world tijek - course snijeg - snow djed - grandfather medvjed - bear vjera - faith sjena - shadow mjesto - place razumjeti - to understand 1. using -IJE- *the words i wrote up are very common (also there isn’t a word you shouldn’t neglect when studying a language, you never know when it’s gonna be useful!) + uvijek - always, vijesti - news, rijedak - rare, riješiti - to solve, liječnik - doktor, lijen - lazy, lijepiti - to glue, lijevo - left, miješati - to blend, nijedan/nijedna - no one, nijem - mute, pijesak - sand, pijetao - rooster, siječanj - january, sijed - grey, cijena - price, … (words i added) !! here the syllable is LONG !! 2. using -JE- *same note that i wrote for -IJE- + osjećaj - feeling, vječan - eternal, svjedok - witness, pjesnik - poet, pjena - foam, pjesma - song, pjevati - to sing, sjekira - ax, sjećanje - memory, tjedan - week, tjestenina - pasta, tjeskoba - anxiety, tješiti - to comfort (smb.), vjenčanica - wedding gown, vjerojatno - probably, vjeronauk - catechism/ religion, zjenica - eye pupil, bježati - to run away, zamjena - exchange…(words i added) !! here the syllable is SHORT !! of course, exceptions to the rule; 1. when the syllable is LONG, but it’s -JE- a) words like; rječnik - dictionary, vjernik - believer, premještati - to move (the furniture for example), zamjerati - to resent, smjer - direction.. b) GENITIVE plural of the following nouns; mjesto - mjestā (mjesto = place) sjena – sjenā (sjena = shadow) vjera – vjerā (vjera = faith) zdjela – zdjelā (zdjela = bowl) important notes: 1) these rules are the ones which cover some knowledge for beginners and intermediate learners (there are also complicated rules, when -ije- goes to -je- or the opposite, comparative and many others which are on a higher level.) 2) for practising purposes, i can and will be willing to make some tasks together with the correct answers; if anyone wants me to. :) (if someone finds any mistakes, please correct me)