Postane topla ta predugo mokra oktombrovembrocembarska noć
Kad svečano sa merakom palimo Montenu petkom tačno u ponoć.
Uvijek su podsticajni svi pokušaji filozofskog umovanja na obali Morače
Raspline se milina kad se čuš, oli i okle spontano kroz razgovor provlače.
Slasni su momenti kad dokolicom, željom il' navikom gonjeni
Zakovitlamo grohote iz zalivenih grla, u dim i nadu uronjeni
Pružamo dlanove, lelujavim koracima od jednog do četvrtog paba
Pa nam Podgorica postane neobično motivišuca, za pamćenje draga.
Nostalgične su iskrice iz oka dok odzvanja metal iz Njegoševog parka
Vreo je drhtaj jer natopljena strašcu svijetluca ONA klupa iz mraka.
Simpatična je odluka o zaobilaženju Hercegovačke nekad i ...često
I kad po Gorici il' Skalinama tražimo neko ušuškano, svileno, tanano mjesto.
Teška su predvečerja kad mi obraze bičuje melanholična sjena
Dok uviđam kako je moja Podgorica nekad ponosna a gluvonijema
Za njenih čeda nataložene ideje, urlike želja , i potencijale
Mada je utemeljeno spremna za predrasude, kritičke bez osnova komentare.
Gruba je rijeć koju prećutim kad opazim od tla uzvišene podgoričke dame
Što blatnjavim sjajem šarmiraju drvene iz plićaka budžovane.
Pokušavam razumjet'...možda te pseudodame nisu sasvim krive same
Za odabranu stranputicu, rigidnu misao i drveno blatnjavo rame.
MUKA mi je od komentara kako razvučena brojka 23 uzrokuje blokadu
Kako se nema đe poć', što viđet' i što radit' u ovom učmalom gradu
Kako svi nešto kao bi, a za potrebnu podršku NE odzvanjaju dlanovi
Kako ovđe buja monotona kolotečina i poći neđe vani su zacrtani planovi.
Zbilja nekad tinja želja za povratkom u mogućnosti jednog velikog grada
Đe su ostali Skc, Dunav, Pozorišna karta za sto dinara i umjetnicka fasada
A onda shvatim da možda malo više želim da svratim nego da se vratim
Jesam li budala, neambiciozna kukavica ili samo nostalgicno patim...