Svi smo mi i pravi i pogresni kako kome.



#ao3#ao3 fanfic#writeblr#writing community#archive of our own

seen from Germany

seen from Canada

seen from Malaysia
seen from United States
seen from Georgia
seen from Yemen
seen from Brazil
seen from Poland
seen from Canada

seen from Switzerland
seen from China

seen from Norway
seen from Brazil
seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from China

seen from United States

seen from Malaysia

seen from United States
Svi smo mi i pravi i pogresni kako kome.
Jos uvijek cuvam onu jedinu fotografiju koja je ostala od nas, onu na kojoj mi se smijes, na kojoj ti se smijem. Nikada nisam nasao snage da je bacim, pa cak ni onda kada smo otisli jedno od drugog, glavom bez obzira. Sacuvao sam tu nasu fotografiju u onoj maloj kutiji na ormaru. Sacuvao sam i onaj tvoj lancic koji si mi poklonila. Nisam znao da te one veceri grlim posljednji put, da sam znao kunem ti se jos duze bih te grlio. Kao da je svijet stao na minutu te veceri, tebe nikada nisam mogao objasniti, ali znam da je bilo pravo. Sjecas se kada si me nazvala nedugo nakon sto smo prekinuli?
-Znam da se nismo dugo culi, ali htjela sam te pitati da li mi mozes donjeti moj lancic? To je bio poklon od moje majke, i ne zelim taj poklon izgubiti.
-Zao mi je ali bacio sam tvoj lancic.
-Lazes, znam da lazes.
-Lejla, ne lazem, ja lancic vise nemam, znas da nikada nisam cuvao stvari, i dopustao da me uspomene lome.
-Znam da ga nisi bacio, ali ostavit cu ti ga, jer znam da ces ga ti vjerovatno bolje cuvati od mene, ali mi obecaj jednu stvar? Znam da nikada ne krsis obecanja. Jednog dana cu doci po lancic, obecaj mi da ces ga cuvati, nebitno koliko vremena prode, ali ja cu se vratiti tebi, i ostat cu, sada jednostavno nije bilo vrijeme za nas.
-Obecajem Lejla.
Deset godina je prosla od naseg zadnjeg poziva, ja sam taj lancic cuvao sve te godine, jos uvijek ga imam u onoj mojoj kutiji tajni na ormaru. Nije se nikada vratila a ja sam znao da nece doci, samo nikada nisam nasao snage da pustim sve ono sto je ostalo od nje. Ona se udala u Junu.
Ig: Pisac_u_tami_
Bolje medju prazne zidove nego medju prazne ljude.
Ako odustaneš od sebe,
neće te spasti ni ljubav, ni novac, ni ljudi —
jer sve počinje tamo gde si ti stalo/la.
Tvoja-tt
Od nakita je nosila jedino osmijeh.
I dođe tako jedna poruka i nacrta mi osmijeh na licu. ❤️
𝗕𝘂𝗱𝗶𝘁𝗲 𝗼𝗻𝗼 𝘀̌𝘁𝗼 𝗷𝗲𝘀𝘁𝗲, 𝗮 𝗻𝗲 𝗼𝗻𝗼 𝘀̌𝘁𝗼 𝘀𝘃𝗶𝗷𝗲𝘁 𝘇̌𝗲𝗹𝗶 𝗱𝗮 𝗯𝘂𝗱𝗲𝘁𝗲.
Jedva čekam jesen. 🍁🍂🍁☕️