Uspeli ste, kada sklopite oci i zamislite osobu pored sebe, a ta osoba vas ujutru probudi.
Uspeli ste. Srećni ste.
seen from United States

seen from Italy
seen from China
seen from United Kingdom
seen from United States

seen from Spain

seen from United Kingdom
seen from China
seen from United Kingdom

seen from Italy
seen from Japan
seen from Russia
seen from Russia
seen from United Kingdom

seen from United Kingdom
seen from China
seen from United States

seen from Italy

seen from United Kingdom

seen from United Kingdom
Uspeli ste, kada sklopite oci i zamislite osobu pored sebe, a ta osoba vas ujutru probudi.
Uspeli ste. Srećni ste.
Zašto
Zasto osecanja ne mogu da se iskljuce i ukljuce po potrebi? Zasto se oci zatvore kada to najmanje treba da urade, pa budu slepe za ocigledne stvari? Ili se pak otvore i vidi i sto treba i sto ne? Kasnije budu povredjene i oci, usne i glupo, naivno srce! Zasto ne mogu da ne osecam nista? Zasto zelim to? Zasto pustam srce da hrli u trnje, zasto ga guram sa litice pravo u provaliju? Zasto sam glupa, zasto dozvoljavam sebi da budem povredjena? Da li je voleti i biti povredjen isto? Zasto je sada jedno, a kasnije drugo? Zasto patim? Kako sam samo mogla biti tako glupa?! Koja glupaca, u ljubav poverovala? Ljubav koje vec davno nema.
Ovo jutro je tako cudno.
Ispijam trecu kafu u roku od jedva dva sata. Gledam kroz prozor u travnjake prekrivene snegom.
Ovo jutro, tako me vraca unazad.
Par meseci unazad.
Ovo jutro je tako nekako za sklopiti uspomene ove godine.
I veruj mi, ova godina ima nesto posebno u sebi.
Svi usponi i padovi, nekako su ove godine pun pogodak.
Ne zalim ni za jedan trenutak ove godine. Svaki bih mogla proziveti ponovo. Ne bi mi bilo zao.
Sve sto sam uradila ove godine, bilo je vredno truda.
I to sto sam uspela da rascistim neke stvari u svojoj glavi.
I to sto sam ponovo uspela da se zaljubim.
Sto sam uspela ponovo da otvorim svoja osecanja. A mislila sam da necu moci.
Sto sam presla nekako preko svog zida i pustila da neko ga srusi.
I te osobe, koje su sasvim slucajno u moj zivot usle i postale mnogo drage.
Bez obzira da li su ostale ili ne u mom zivotu. Nekako su prisutne, bar u mojim mislima. I drage su, mnogo su drage, previse.
Nekako, ova godina ima nesto posebno. A ne znam zasto.
I opet, ima neka tuga, sto imam osobu koju nisam zadrzala u svom zivotu. Nisam znala ili prosto nije trebalo da ostane. A zelela sam. Veruj mi da jesam. I jebem ti koliko mi nedostaje.
Eto. Ovo jutro je tako cudno. Tako nekako osecajno.
Osećam kao da sam se vratila u igru. Yep. I’m back in the game.
Hiljadu puta je samo Lukas znao kako se osećam.
Ubila bih za moć da ne budem ovoliko sentimentalna i da ne osećam sve tako snažno.
Osećam kako mi suze naviru na oči i snažno zatrepćem. Ponašam se glupo.Smešno!
I nije bitno šta pričaju ljudi, važno je samo šta osećam !