#suton

[angelbaby5o]

[gricka-vjestica]

Dok nedjeljni dan iščezava, a vjetar osvijetljene oblake tjera dalekim krajevima željnim Sunčevih blagodati, nemir i spokoj olako se dobacuju s dušom mojeg bića. Zaokupljeni svojom dječjom igrom, ne shvaćaju i ne mare za košmare koji se pritom stvaraju u toj duši. Dok moje oči promatraju utrčavanje tamnijih nijansi modrine na nebesko bojište, dolazim do spoznaje da suton ne proživljavam samo u ovo doba dana već se on neprekidno proteže kroz moj život više, duže i češće no što mu priroda dozvoljava. Neočekivan jutrom kuca na moja vrata, priječeći zori da osvijetli moje misli. Nepozvan urliče pred mojim prozorom u podne, potiskujući sveopću tišinu i plašeći moj mir. Neumorljiv priziva oluju u popodnevnim satima, sakrivajući tanašne, beskonačne udove Sunca koje su se prvotno uputile na sastanak sa mnom. Suton o kojem se govori dolazi kad želi i ostaje dokle mu volja dopušta. Ne dira ga moja privrženost šarolikim bojama i mirisima dana jer njegova svrha je nagovještanje tame koja obuzima i guta sve pred sobom. Nosi tugu i pruža se do najudaljenije, okom vidljive planine, a onome tko se predugo zagleda u potrazi za njegovim završetkom, stvara dojam beznadnosti i mami ga u svoju klopku. Naime, cilj sutona je da pođete s njim, da mu postanete vječni suputnik ostavljajući za sobom dah svog života i suze u očima voljenih. Obećajem da mu to neću dopustiti, koliko god me puta upitao, čak i molio, jer tko će ranim jutrom odškrinuti vrata, odgurnuti još jednom njegovu dosadnu pojavu i raširenim rukama primiti novu zoru, nadu tekućeg života što pjevuši vedre melodije?

[asapbitcx]

[tajnovita]

U suton.

[triptihosmrti]

[onlyhurtforaminute]

SUTON-CELESTIAL CONSCIOUSNESS STARLIGHT DIVINE

[razdragana]

Suton, mešavina svetlosti i tame. Senke se nemo prikradaju stvarima, kreću se kroz prostor u skladu sa suncem na horiznotu. Sat nezaustavljivo takće. Vreme neprekidno teče. A gde sam ja? Preostaje me sve manje, kao sata u danu. Tražim mesto na kom ću sakrivajući se sačekati nove zrake. Kutak neba, komad zemlje na kom ću se prepuštati mislima. Gledam rumeno nebo, drveće u cvetu, pa se zapitam šta ću ja na ovom svetu. Šta ću tu? Isto pitanje. Uvek. Iznova. Konstantno. Želim da oslobodim se tela, sudbine, svega sto mi je bezrazložno pripalo. Hoći da budem duh, uzdah koji se ne čuje. Htela bih da budem poput zvezda, da se pojavljujem samo ponekad, blistava, sjajna, nema, daleka. Puste noći, usamljena jutra, ne želim da znam kakva mi donose sutra.

[ladyandtheredbloodwine]

Beograd