Archy uči da piše i fotografiše :) @archy87-blog - Tumblr Blog

San

Sanjala sam te sinoć... Bila je noć, a ti obasjan uličnom lampom, nasmijan i sretan... Širio si ruke prema meni i nešto mi govorio... Stajala sam potpuno ravnodušna prema tvojoj pojavi, prema tvom osmijehu i sreći... Kasno si shvatio da si me izgubio na najgori način... I da... Kasno je za isprike, kasno za traženje oprosta... Dobio si doživotnu deložaciju iz mog srca...

Zidna ljubav

#ljubav #romantika #medo #sarajevo

Prilika

Ne znam da li je moguće biti zaljubljen u nekog s kim si proveo jedan, doduše, potpuno savršen vikend... Ali znam da je moguće željeti da zauvijek ljubiš to malo stvorenje koje iz tebe izvlači najnaivnija dječija ponašanja... Znam da je moguće željeti to stvorenje blizu... Pa makra sve na kraju ostalo samo kao prilika...

#prilika #zaljubljenost #dijete #sarajevo #vikend #smijeh #savrsenstvo

Pogled

Sjeća se jednog pogleda sretnog i nasmijanog, zaljubljenog i pomalo luckastnog... Sjeća se pogleda čovjeka koji joj je ukrao svaki dio razuma... Potpuno je učinio svojom... Voljela je taj pogled, topila se gledajući svoj odraz u tim divnim očima...

A onda jednog dana, taj pogled je postao tmuran i tužan, potpuno odsutan... Taj pogled je postao pogled luđaka... Dok je stajala ispred pesnice tog potpunog stranca i u sebi drhtala do straha, skupljala je snagu da se ne raspe u hiljade malih komada razbijene iluzije čovjeka kojeg je voljela...

Napukle iluzije o njenom malom savršenstvu su značile kraj jednog svijeta i odlazak u novi, nepoznat... Po svemu sudeći, njoj sada puno bolji i ljepši... Za nju puno sretniji...

#ljubav #strah #iluzija #pogled #ludost

Ponekad moraš prosuti kafu da bi shvatio kako se osjećaš... :D

PHOTO by Archy87

#kafa #srce #osjecanja

A: Ja znam koliko se ti meni sviđaš, ali ne znam koliko se ja tebi sviđam... Zato mi treba potvrda... :)

D: Sviđaš se ti meni, ne mogu to poreći ni jedne sekunde, ti si djevojka na svom mjestu, a takvih je malo danas... ;)

A: Hvala ti... Mnogo mi znače tvoje riječi... :D

D: Ma vjeruj mi da takvih djevojka kao što si ti nema puno... Izumrle su kao dinosauri... :D

A: Znači ja sam nešto kao fosil :P

D: Ti si izgleda jedini primjer koji je ostao među živim :D

A: Hahahha Onda me moramo staviti u muzej kao eksponat ;)

D: Heheheh :D NIGDJE JA TEBE NEĆU IZLAGATI... TO JE DRAGOCJENOST, TO SE ČUVA...

#djevojka #momak #zaljubljenost #dragocjenost

Imam molbu za sve sate koji dolaze... Ubrazjte se, požurite, potrčite i dovedite mi petak što prije... A kada dođe petak, usporite i hodajte na prstima i ne dajte suboti da ikad svane...

#vrijeme #dolazak #ljubav

Ipak...

Želio sam je pozvati na kafu, onu prijateljsku kafu na kojoj će mi se kao svidjeti i ja ću se svidjeti njoj, pa ću je ispratiti kući i poljubiti pred vratima, a sve će se to desiti kao slučajno... Nazvao sam je i odmah nakon njenog halo, počeo sam pričati:

„Ćao, želim da izađemo na kafu večeras, ako si slobodna, znaš onu kafu na kojoj ću se ja tebi svidjeti i ti meni i nakon koje ću te poljubiti, jer ne želim da ti kažem da te želim poljubiti još od onog prvog trenutka kada si me čvrsto zagrlila kao da se znamo čitav život, a zapravo smo se tek upoznali... Čekao sam sve ove godine, da shvatiš da su momci koje voliš idioti i da ih napokon otjeraš od sebe... I sad napokon imam priliku da te izvedem na kafu na kojoj ćemo se kao slučajno zaljubiti i nakon koje ću napokon postati tvoj i ti ćeš biti moja...“

Zavladala je tišina, tek nakon što sam sve izgovorio, shvatio sam da sam rekao sve ono što nisam želio... Zaledio sam se, čekao sam da prva progovori...

Nasmijala se i rekla: „Slobodna sam večeras, naći ćemo se u osam... Ja biram mjesto... Idem se spremati, čini mi se da ću se večeras zaljubiti... Vidmo seeee...“

I opet me natjerala da se zaljubim u nju... Pedeseti put u četiri godine poznanstva...

#ljubav spontanost ona on ona i on

Susret

Ona: Heeeej, mislim da je vrijeme da dođeš... :D

On: Doći ću, ali ne još... :D

Ona: Dobro, onda ja dolazim tebi... :D :D :D

On: Dođi, čekat ću te...

(Kao što sam te čekao sve ove godine...)

Ona: Ne šalim se, stvarno dolazim... Imam bus sutra u pola dva...

On: Ok, znači ovdje si oko pola deset... Doći ću po tebe...

Ona: Ne moraš, ne dolazim sama... Vidimo se prekosutra na jutarnjoj kafi, na Cvijetnom????

(Hej budalo, zašto si mu rekla da ne dolaziš sama??? Zašto mu jednostavno nisi rekla da jedva čekaš da ga vidiš? Halooooo, ovo je posljednja prilika da ispraviš sve i opet praviš gluposti...)

On: Dobro, onda prekosutra u osam... (Ne dolazi sama??? Zašto je nisam pitao koga dovdi? Zašto sad dolazi, ko je u njenim srcu i njenim mislima? Da ipak odem na stanicu pred nju, pa šta i ako dolazi sa njim??? Navikao sam... Ili bolje ne...)

Ona: Važi... Vidimo se... (Molim te, nemoj me poslušati i dođi pred mene na stanicu...)

#susret ponos on ona on i ona

Prvo trebam mnogo toga oprostiti sebi... Da bih počela opraštati drugim...

Moja mala dragocjenost

Stajala je tu na sredini trga i rasirenih ruku se vrtila u krug. Osmijeh joj se odbijao o zidove zgrada... Bila je zaista sretna, poput djeteta. Stajao sam sa strane sa njenim omiljenim cvijetom u ruci i uživao u ljepoti tog savrsenog bića. Tada sam je vidio posljednji put. Na odlasku me poljubila u obraz i rekla: "Srest ćemo se opet... Znaš da hoćemo... Ne sretnu se samo oni koji su se izgubili, a ti i ja ne gubimo nas, samo nam se ovdje putevi rastaju..." Ulazeći u autobus poslala mi je najslađi poljubac koji sam ikad uhvatio. Poljubac koji i sad stoji zarobljen u drvenoj kutijici zajedno sa prstenom koji joj nikad nisam dao. To je sva moja dragocjenost. Osmijehnuo sam joj se tada i otišao, nisam htio da vidi moje suze... A plakala je i ona, vidio sam biserni odsjaj kroz prozor autobusa kako joj se spušta niz lice... Danas sam ponovo, nako pet godina na našem trgu, a sjećanje na nju je isto kao onog posljednjeg dana kada sam je vidio. Stojim tu, stišćući moju jedinu dragocjenost...

Sigurno je udata i ima prekrasnu kćerkicu istog zamamnog osmijeha... Pronašla je sreću u onom ko je znao da joj ispuni svaku želju... Onako kako ja nisam znao, a želio sam... Kako li izgleda sada ono savršeno stvorenje koje je oduvijek bilo jedinstveno... Ona unikatna dragocjenost ovog svijeta?

"Hej, oprosti, ali mi se čini da sam baš tebi, prije pet godina rekla da ćemo se ponovo sresti. Sjećaš se??", začuo sam onaj savršen glas i polako se okrenuo, bojeći se da će nestati.

Zabavljao je moj zbunjeni pogled, smijala se i pritrčala mi raširenih ruku... Zagrlio sam je, "Pobogu, zar je moguće da jos ljepša nego što pamtim", pomislio sam i nesvjesno izgovorio.

"Ludice, nisam ljepša, samo si me poželio", vragolasto je izgovorila i uhvatila me za ruku govoreći: "Hajde, vodiš me na sladoled... Toliko dugo nisi..."

I evo nas, sjedimo u našoj slastičarni, a ispred nje je gomila sladoleda u kojem uživa kao dijete. Između zalogaja mi pokušava prepričati svoj život i kroz smijeh mi govori kako joj je jezik utrnuo.

A ja, ja samo razmišljam o tome kako da poljubim ta mala savršena zaleđena usta...

#susret #ljubav #radost #dragocjenost #sladoled #grad #posebnost