Ne postoji ružno lice, samo ružan karakter. Ljepota blijedi i nestaje, ali to što gajiš u sebi ponijet ćeš pod zemlju.

blake kathryn
No title available

No title available
The Stonewall Inn
Cosimo Galluzzi

★
wallacepolsom

ellievsbear
Today's Document
noise dept.
Claire Keane

gracie abrams

❣ Chile in a Photography ❣
TVSTRANGERTHINGS
Game of Thrones Daily
Stranger Things
almost home
NASA
he wasn't even looking at me and he found me

#extradirty

seen from Malaysia

seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from Türkiye

seen from Australia
seen from United States
seen from Malaysia
seen from Türkiye
seen from United Kingdom
seen from United States
seen from Germany

seen from France

seen from Argentina
seen from United States
seen from Germany
seen from Türkiye
seen from United States
seen from United States
seen from France
@bodlerova-kci
Ne postoji ružno lice, samo ružan karakter. Ljepota blijedi i nestaje, ali to što gajiš u sebi ponijet ćeš pod zemlju.
ne dam ti ni
kamen moje zemlje
tiranine -
zar misliš da svetinje
mogu gaziti se tako olako
uz oprost
uz zaborav
uz šutnju?
ne dam ti ni
zrno pijeska
tiranine —
zar "Božji narod"
Božje kuće ruši a
Božjoj milosti
se nada?
ne dam ti ni
pedalj praga moga
tiranine —
Svijet u laži zaplićeš
bespotrebno
jer zjenice moje svijetle
kroz kaledioskope nebeske —
nigdje se sakriti ne možeš.
ubiti me možeš ali
pobijediti nikada;
uspavati me možeš
ali probudit ćeš grmljavinu —
lopove,
nikada nećeš biti vlasnik
ni grumena
zemlje moje.
// "1948" - Simbolista, R.A.
nisam odavno tvoja —
kako sagrađena
tako i
uništena,
davna sam
historija i
tvoja najstvarnija
iluzija —
zato ne laži da
uspomena na mene
ne boli te —
oboje znamo
da lično sam
agonija.
// "agonija" — Simbolista, R.A.
znam da često povučeš se
u neki ćošak svoje duše,
ali ne bi te
života koštalo da kažeš mi
kuda to bježiš
s vremena na vrijeme —
nestaneš na mjesec-dva i
najednom osvaneš
i svaka ti briga omrkne, ti
vraćaš mi se onda kada nemaš kome.
zar zoveš me sada?
odjednom sam potrebna
nekom ćošku tvoje duše
da zategnem tu galamu u glavi i
rukama ispeglam sve neravnine,
zar zoveš me sada?
bez zasićenja, bez izvinjena,
bez krivice koju
prebacuješ mi —
ostani u ćošku svoje duše
i nađi drugu žrtvu
za svoje
nemire.
// "nemiri" - Simbolista, R.A
prestanem li te voljeti,
strahujem —
prestat ću ti pisati
ono što nikada
pročitati nećeš.
utihnut će pjesme
koje nikada
čuti nećeš.
izgorjet će slike
čije boje nikada
ugledati nećeš.
molit ću nebesa da uzdignu me
i provaliju da proguta me,
baciti se na trnovito joj dno
samo da
u vazduhu zadržala bih se.
živa, ali
kopnim — umirem
za tobom,
dok sve što imam sada
oluje brišu i odnose.
istrgoše mi srce iz grudi,
junače, ja
okopnjela — umrla sam
onda kada sve što imala sam
obrisali su i
sa srcem iz grudi,
tebe
odnijeli.
// "чувствую, спишь" - Simbolista, R.A.
ti nisi samo jedan trenutak već
cijela vječnost
nahranjena zvijezdama.
odrasla u vatri, pod
vrelinom
astronomskih razmjera, ipak
posjeduješ srce hladnije od leda —
čezneš za očima koje
ništa osim tebe
ne vide.
bijesna na život
koji sve ti drago
i sve sveto
bahato krade
nahranjena ognjem,
odrasla u suzama, pod
crnim Suncem koje
toplinu ne poznaje, ipak
nadaš se očima koje
ništa osim
tebe
ne vide.
// "crno Sunce" - Simbolista, R.A
moje srce se umorilo toliko da
svaki otkucaj postao je
milostinja —
u životu ne drži me ništa drugo do
nade
da negdje na kraju ovog užarenog svijeta
u postelji hladnoj
ti besan prevrćeš se,
kroz svjetlost tražeći me
očiju sklopljenih —
svaki otkucaj postao je
milostinja
onda kada ti postao si
uspomena.
// "20:05" - Simbolista, R.A.
odlazi
onda kada vidiš
da postala si prozirna
kraj njega
dok u svakoj drugoj
traži
ideale.
nisi statua od stakla — daleka i hladna;
odlazi
istog momenta kada
se zapitaš
da li si mu
išta značila.
// "ideali" - Simbolista, R.A
oplakala sam te
i opjevala, ali
nikada odsanjala — nikada napustila;
dugo trebalo mi je da bih shvatila —
milion sam ti puta rekla koliko
volim te — ali ti;
samo bi se nasmijao
bez riječi.
zar je toliko teško
izgovoriti to?
par slogova zauzvrat — da polomi
taj ponos o koji se saplićeš;
ili me stvarno
nikada nisi volio?
da sam bila stijena —
istog trena kada ta misao potrčala je
kroz hodnik moga sjećanja na tebe,
pukla bih napola.
// "od kamena" - Simbolista, R.A
naučila sam se skrivati u
svojoj glavi i
svome svijetu
istog momenta kada me
ovaj zakači mračnim
kandžama— bježim
tamo gdje
ispod kreveta
spava cvijeće
'mjesto čudovišta — i podsjećam se
da na kraju dana
uvijek sam ja ta koja
sebe spašava,
niko me drugi
nikada
spasio nije;
onda kada trebala sam biti
zaštićena - ne hrabra,
nosila sam oklop u kojem je
dijete
raslo iz
sjemena otpora.
// "heroina" - Simbolista, R.A
žao mi je što te nisam voljela
malo više,
iako znam da nije Bog stvorio
silu dovoljno jaku
da zadrži te
kraj mene
ni trena duže.
// "sila" - Simbolista, R.A.
grliš svijet za koji
vjeruješ da
naslikao ga je
Dalí —
sliku u slici i
priču u priči, negdje gdje
zapetljana su
spaljena platna svemira,
pejzaži spokoja i
portreti zaljubljenih. —
izopačene vrtove pijeska
kroz okvire života
bijel' vjetar raznosi dok
u oblacima naša lica crta — a
u zvijezde okivaju te ruke pjesnika
da za sva vremena
bio bi mi
vodilja.
// "galerija" - Simbolista, R.A
kažeš da si
uspomene
trebao davno
zapaliti,
jer samo u prošlosti
pripadaju;
pitam te zar
pustio bi da
izgori
srce u kojem
još uvijek
živiš?
zar samo tako mogu
iz tvoga svijeta
nestati?
// "izgorjela" - Simbolista, R.A
zahvalna sam što
bio si dio mog života —
žao mi je što to
nisi mogao
ostati.
// "ni prijatelji" - Simbolista, R.A.
natovarena i
pod životom
savijena
navikla sam na bol —
toliko da se samo
pod cijepanjem tereta
na svojim leđima i
u svojim rukama
osjećam
živom;
svaki odmor postaje
laž
a svaki predah
obmana,
jer
osoba naviknuta na mrak
misli da grijeh je Suncu se
radovati.
// "mrak" - Simbolista? R.A.
ti dokaz si da svijet se može
vrlo nespretno sakriti
u jedno tijelo
i lutati u nedogled
dok mu se stranputica
s mojom ne preklopi
i tu me sretne —
dokaz si da nečiji
svemir spava
u tvojim očima;
da u ogledalu te
u liku svome vidim.
svaki put kada zaželim te se
dovoljno je da
sebe samu
u oči
pogledam — odavno tu si.
// "21:30" - Simbolista, R.A.
ljubav koju tebi čuvam
nikome ne pokazujem
a odavno te nema —
tebe sam prešutjela
svima;
tebe koji ne postojiš
od davnina,
progutala kao da si knedla u grlu:
zapeo za sva
nepreživljena sjećanja i obmane;
bez ijedne suze i riječi,
pa reci sada
srcu
kako da te
zaboravi.
// "čuvar" - Simbolista, R.A