A sve se vise bojim da ovo nije ono sto sam ocekivala
Od ovog sveta...
"I'm Dorothy Gale from Kansas"
DEAR READER

★
KIROKAZE
macklin celebrini has autism
Cosmic Funnies
hello vonnie

blake kathryn
tumblr dot com
Jules of Nature
Peter Solarz
RMH
occasionally subtle
NASA

JVL
cherry valley forever

Product Placement
Lint Roller? I Barely Know Her

roma★
taylor price
seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from United States

seen from United States
seen from United States
seen from United States

seen from United States

seen from Türkiye

seen from Chile
seen from Azerbaijan
seen from Azerbaijan

seen from United States
seen from Argentina
seen from Venezuela
seen from Iraq

seen from United States
seen from United States
@dobro-jutro-nikome
A sve se vise bojim da ovo nije ono sto sam ocekivala
Od ovog sveta...
Znam, opet bih sve ponovila.
Samo jedno ne.
Samo da se ne zaljubim, a znas falis mi.
Sreo sam je na istom mestu gde sam je ostavio pre nekoliko meseci. Samo sam je pozdravio ne znajući šta još da joj kažem. Krajičkom oka sam video da je ista ne možeš da omaneš tačno vidiš Znao sam da je još uvek iskrena i topla kao devojčica da se još uvek raduje suncu i osmehu neznanca na ulici i omiljenoj pesmi na radiju Znao sam da i dalje voli crveno i kafu s mlekom i nebo sa zalaskom sunca Ali takođe Znao sam da joj je kosa kraća usne punije a obrazi vreliji i lice svežije Sve sam to oprostio sebi Oprostio što ne spava pod mojim krilima i što joj ja ne čuvam krhko detinje srce Samo jedno jedno nisam sebi oprostio Te zvezde u njenim očima Dva svemira u čijem me dnu više nije bilo Znao sam da ni ona to meni neće oprostiti nikad koliko god vremena prošlo koliko god puta da je pogledam kao onog dana kad sam je poljubio zadnji put znao sam da je zadnji samo ona nije znala. Znao sam da više ništa baš ništa nemam s njenom željom kad nađe detelinu sa četiri lista ili kad joj iznad plave kose projuri padalica Sve sam sebi oprostio Samo to nešto ni sam ne znam šta nešto u njenim očima dubokim kao moj očaj u tom trenutku samo to nisam mogao.
i saaad jee
I’m so mad because this worked
help me roger
Reblogging myself because
Originally posted by gifs-for-the-masses
Reblogging myself because… what was that? Five minutes?
O_O
………my friend has made me curious
help me roger
Update: after I reblogged this someone messaged me offering me tickets to the sold out Hausu screening with a Q&A and autograph session with the director
These never work for me, but here’s to trying.
I don’t believe in these things
But last time I reblogged one ten/fifteen minutes later I got a call offering me a job
But I reblogged it because I was waiting on hearing back from the job. So there you go.
Roger is cute.
Eh Roger is cute I might as well
That fish is so happy it makes me happy.
Wishing for luck on my lunch date Thursday
Roger has pretty eyes
My history test was postponed to tomorrow. It works.
Rooogeeerrrrr help
kiss my neck and call me baby
Nekada je samo dovoljno da si tu, da šutimo. Ne progovaramo. A, razumijemo se.
(via dodji-mi-makar-u-san)
“Jednom, na žutom parčetu papira sa zelenim linijama on je napisao jednu pesmu I nazvao ju je “Čops” jer je to bilo ime njegovog psa I to je bilo sve o čemu se radilo I njegov nastavnik mu je dao peticu i zlatnu zvezdu I njegova majka je zakačila to na kuhinjskim vratima i čitala je njegovim tetkama To je bila godina kada je otac Trejsi odveo svu decu u zoo vrt I on ih je pustio da pevaju u autobusu I njegova mala sestra se rodila sa malim prstima i bez kose I njegovi majka i otac su se ljubili mnogo I devojka iza ugla mu je poslala poruku za Valentinovo potpisanu sa redom X i morao je da pita oca šta X znače I njegov otac ga je uvek ušuškavao u krevetu noću I uvek je bio tu da to uradi Jednom, na parčetu belog papira sa plavim linijama on je napisao pesmu I nazvao ju je “Jesen” jer je to bio naziv sezone I to je bilo sve o čemu se radilo I njegov nastavnik mu je dao peticu i zamolio ga da jasnije piše I njegova majka nikada nije zakačila to na kuhinjskim vratima zbog nove boje vrata I deca su mu rekla da otac Trejsi puši cigare I da je ostavio opuške na klupama I ponekad oni bi napravili krugove To je bila godina kada je njegova sestra dobila naočare sa debelim staklima i crnim okvirima I devojka iza ugla se nasmejala kada ju je pitao da idu da vide Deda Mraza I deca su mu rekla zašto su se njegovi majka i otac ljubili puno I njegov otac ga više nikada nije ušuškao u krevetu noću I njegov otac se razbesneo kada je on plakao da to uradi. Jednom, na papiru izvučenom iz njegovog beležnika on je napisao pesmu I nazvao je “Neviost: Pitanje” jer to je bilo pitanje o njegovoj devojci I to je bilo sve o čemu se radilo I profesor mu je dao peticu i čudni odmeren pogled I njegova majka nikada nije zakačila to na kuhinjskim vratima jer joj nikada nije pokazao To je bila godina kada je otac Trejsi umro I on je zaboravio kako je na kraju apostol Krid otišao I on je uhvatio njegovu sestru šta radi na zadnjoj verandi I njegova majka i otac se nikada nisu poljubili ili čak razgovarali I devojka iza ugla nosi previše šminke To ga je nateralo da kašlje kada ju je ljubio ali ju je poljubio u svakom slučaju jer je to bila stvar koju treba da uradite I oko tri sata uveče on se ušuškao u krevet njegov otac je hrkao čvrsto Zato je na poleđini braon papirne kese pokušao da napiše još jednu pesmu I nazvao ju je “Apsolutno ništa” Jer to je bilo sve o čemu se radilo I dao je sebi peticu i kosu crtu na svakom prokletom zglobu I on je zakačio to na vratima kupatila jer ovog puta nije mislio da može da stigne do kuhinje.” [The Perks of Being a Wallflower]
Lakše je s nekim, ali je sigurnije sam.
vrijeme-ljubavi.tumblr.com (via vrijeme-ljubavi)