Prvo sam te skrivala od svijeta, od svakog ko ti se imalo želio približiti. Nisam mogla dopustiti da ponovno osjećam kako umireš i gasiš život, nadu, ljubav u sebi. Oko tebe sam podigla jedan veliki zid, i zaklela ti se da ga ništa više neće moći srušiti. A tada, sasvim slučajno naiđe jedan dječak i odluči zavoljeti to što se tajnovito skriva iza zida. Prolazili su dani, zid se nije topio. Jednom je pomislio kako i ništa nema iza tog zida, ali nije odustajao, njegova ljubav svakim danom postajala je sve snažnija, sve dok nije postala toliko snažna da se taj zid poput leda na suncu u jednom trenutku samo otopio i nestao. Tada, ugleda maleno bojažljivo srce puno straha i ožiljaka i zavoli ga još jače. Srce osjeti tu ljubav i odluči skinuti mračne okove što su ga godinama vukli u ponor te pruži svoju malenu ručicu prema dječaku. I tada u srcu ponovo zakuca ljubav. Bio je to dječak kojem je stalo do tog srca kao što je nebu stalo do zvjezda, leptiru do života. Čuvao je i volio to srce kao što je Mali Princ volio i čuvao svoju ružu. Od tada srce ne zna da li možda samo spava, ali zna da sanja najljepši san kojeg je do sada živjelo i nadalo mu se samo u kutku kojeg nazivamo maštom. A ja...smatram li da bajke postoje? Hahaha počnite živjeti svoju vlastitu pa sami procjenite.
gummygunk
2087
prguitarman
annaxmalina
theartofmadeline
germansingergirl
yousharknotpass
areudirty
