Zasto sav teret svijeta pada na ženu?
Živiš 20 godina u jednoj kući sa ljudima koji ćete viljeti bez ibzora na sve, a onda zaljubiš se i napuštaš svoju kuću, svoju sobu,svoj dom i odlaziš negdje drugdje da gradiš život, jer ženyko si. Odjednom imaš novu adresu, novu sobu, novu kuću, novi identitet.Navikavaš se na neke nove ljude, neke nove naravi,neko novo okruženje i ns kraju se navikneš, jer žensko si.
Trpiš bolove, ne spavaš noćima, bdiješ nad drugima, kuhaš, spremaš, čistiš, jer žensko si, jer majka si.
A onda nskon pola živots sjetiš se da si željan svoga doma, svoje kuće,sobe, roditelja, braće, maminih jela, bezbrižnosti, škole i drugara. POŹELIS DA VRIJEME STANE, DA SI ZAUVIJEK ONA MALA DJEVOJCICA U SVOJOJ SOBI, DOK SE IGRAD SA LUTKAMA, A MAMA TE MAZI DOK OTAC GLEDA TV.TU SU I TVOJA BRACA, TU JE I MACAK, SVI SU TU, U TVOJOJ KUCI, SAMO TI VISE NISI.
