
seen from Sweden
seen from United Kingdom

seen from United States
seen from Algeria
seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from United States
seen from China
seen from Switzerland
seen from Malaysia
seen from United States
seen from China
seen from Germany
seen from Switzerland
seen from Germany

seen from Lithuania
seen from China
seen from Netherlands

seen from Netherlands
Danas sam otvorila kutiju sa uspomenama, kutiju iz moje "mladosti". Znate ono u filmovima, svako u garazi ili na tavanu ima neku staru prasnjavu kutiju sa vec zaboravljenim uspomenama sa putovanja, sa slikama, igrackama... Ja imam jednu takvu kod mame u garazi. Pored slika i uspomena sa deckom/muzem, najvise ih imam sa starim drugaricama. Iznenadila sam se koliko sam srecna bila. Na svakoj slici se smejem, plezim, ne znam, to sam uvek radila kad se slikalo, izgledam opusteno, blesavo. Kad to uvidim, oci mi se pune suzama jer shvatam da u "odraslom" zivotu nemam ni jednu takvu iskrenu sliku sa drugaricama (sada kad malo bolje razmislim, mislim da imam dve slike u poslednjih nekoliko godina sa nekom drugaricom??). Shvatam da sam se mnogo promenila, ne dozvoljavam ljudima vise da me upoznaju, ne pokazujem im da znam da budem neozbiljna i tako iskrena, nekako uvek glumim emociju. Mozda je to samo zato sto sam odrasla, mozda su samo deca/tinejdzeri takvi kao ja na tim slikama? Zalim sto sada kad sam odrasla nema vise tako opustenih prijateljstava, uglavnom je sve nesto iz kurtoazije, cisto da jednom-dvaput godisnje imas sa kim da popijes kafu, a odlazis na tu kafu jer si toliko deprimiran sto nemas vise slika u odraslom zivotu i vise uspomena sa prijateljima.
Kutiju sam zatvorila nakon putovanja kroz uspomene i dobro je zalepila, tamo ce stajati jos neko vreme, a mozda je i nikad necu poneti u svoju kucu.
Možete popiti hiljadu kafa, popušiti bezbroj cigareta sa drugaricama, ali teško da ćete pogoditi kada je došao pravi trenutak za odlazak. Onaj trenutak kada počne odmeravanje ko je dobio više. Baš tako! Koliko je ko dobio pisama, čokolada, bombonjera, nakita, parfema, a onda tanano kao otvaranje lepeze, lagano počinje tema ljubavi i seksa; koliko je ko mogao, koliko nije hteo, počinju laži, istovremeno progovaraju sumnja i vera, a tada nijedna žena ne može drugoj biti dovoljno lepa i dovoljno dobra.
Svetlana Borković, “Veštičije mleko”
Drugarice hvala ti na svemu,na svakoj lazi koju si obecala,na svakom osmehu koji si odglumila,znas od kad si otisla promenila si se,postala si drugacija ista kao drugi,ogranicena nasla novo drustvo koje te je napravilo ogranicenom a znas sta i posle toliko godina ja sam ista i dalje sanjam velike snove samo sto sam sada sa pravim ljudima koji nece postati nesto kao ti i znas sta shvatila sam jos nesto kad te neko izda bude tesko ali onda se pojave ljudi zbog kojih jednostavno zaboravis sve lose😉Tako da zelim ti sve najlepse i nadam se da neces postati kao svi ostali i da ces se vratiti u zemlju snova koju smo imale jos kao male
Žao mi je onih kojih su me izgubili.
Plesaću,
neke nove igre
Pevaću,
neke druge pesme
Pisaću,
neke, još,
besmislenije priče
Sve to
Bez tebe u pratnji
Druga moja,
stara, polovino.
Ko se jos druzi sa drugaricom iz prvog osnovne?