Your voice calms the oceans.

23| "Plavokosa djevojka koja se riječima bori protiv svijeta."🌹

[makemeadaddy2]

[smalldickenergyagain]

small-dck-energy

[smlldckenergy]

[oroi7qem]

[oroi7qem]

[le-salon-erochic-de-monsieur-f]

[andjeobezoreola]

Neki dan ne uradih nešto što mi je srce željelo, da ne iskočim iz okvira u kojem me ljudi poznaju, nego samo pomislih: "hajde u nekom drugom životu ću" i tu, još jednom, izdadoh sebe.

[nekonepostojan]

Sedim, gledam u ekran i ne otvaram. Poruku koju sam nekada toliko priželjkivala. Ne stižu sve poruke u pravo vreme. Za ovu je odavno postalo kasno.

[andjeobezoreola]

Ubili mi volju za pisanjem, a tim i mene.

[andjeobezoreola]

Ma šta je sad momčino? Prošao voz? Godine prohujale sa vihorom? Ti bi ljubav, je li? Ti bi poštenu i pametnu, ti bi romantiku, ti bi sve ono što si nekada omalovažavao, jer sad, kao eto vidiš te prave vrijednosti? Ti bi umiljatu i prirodnu, a ložio se momčina na polugole i plastične? Ti bi sad da grliš i čuvaš kao kap vode na dlanu, ti bi sklonište u nečijim rukama? A ne kao nekad, među nogama i ne kao nekad, iskorištavao ono što možeš, što u prolazu dođe "pod ruku"? A da li vrijediš? Ti bi da voliš i da te voli, tobože, zbog onog što jesi, ma nemoj... Šta imaš da ponudiš? Tijelo istrošeno, pijane noći, prolazni mangupluk, možda sve one prazne, izlizane riječi? Život nije fer zar ne? I kako to da su oni "papci" koji rade "dvanaestku" sretniji, baš oni koji su se slamali za dinar, a nisu uzimali od babe? U vraga, kako je svaki taj "papak" uspio? Čast i poštenje, čednost i stid, dobri muškarci i dobre žene nikad ne izlaze iz mode.

[andjeobezoreola]

Istina.

Istina je, sa sam ja samo i suviše naivna, neiskusna djevojčica koja ne zna da živi ovaj život odraslih u koji je bačena. Istina je da se svaki dan pitam da li su mi odluke ispravne. I svi mi se čine tako snalažljivi, a ja se gušim u krugu svojih misli i samo čekam tren kada će izvući i posljednji atom snage, a zatim povući na samo dno.Teško mi je priznati da ne znam šta radim u životu, zakomplikovali su ga ljudi i više nego što je potrebno. Želim samo da volim. Da ne igram igrice, da da gradim neiskvarenu umjetnost u sebi. I da budem voljena.

[andjeobezoreola]

Ne ukalapam se ja u ove nove kalupe prijateljstva, ponašanja, shvatanja. Moja je duša neki smiješni old skul, koji i dalje više cijeni sjedenje u sobi, kući nego kafe po fensi kafićima. Lako je ismijavati ali više volim priče o iskustvima, strahovima, željama. Uvijek ću više preferirati zagrljaj na vrhu zgrade sa pogledom na grad dok sunce zalazi, držanje za ruke, ples na krovu bez muzike i iskrene osmijehe. Život nije film, realnost je drugačija ali smatram da ne može biti loše težiti filmskom smiraju u suton.

[andjeobezoreola]

I mogu zamisliti tebe i mene kako provodimo vrijeme u malom stanu sa udobnim namještajem i simaptičnom kuhinjicom. Tmurni dani u toj maloj tvrđavici ne izgledsju tako tmurno. I neraspoloženje odiše nekom smjrenošću tako da je skoro opipljivo i moguće ga je oblikovati po tvojoj ili mojoj želji.

I mogu zamisliti kako pijemo kafu, i smijemo se, i jedemo kolače, i šapućemo pod dekicom dok gledamo filmove u pidžamama, bosi. I mogu zamisliti mene kako pravim ručak, i tebe kako nadgledaš, ometaš me škakljanjem i poljupcima. Mogu zamisliti kako dijelimo jedan hljeb uz čaj i med.

I mogu zamisliti kako pereš posuđe, a ja ne mogu da te prestanem gledati jer to nije nešto na šta sam navikla. I mogu zamisliti ksko plešem u toplok prostoriji uz muziku koja ispunjava dušu, te me tjera da ti pokažem nježnost. Mogu zamisliti trčanje kroz prostorije i kašnjenje na posao nakon besane noći. Mogu zamisliti tebe kako se nerviraš čekajući me da izađem iz kupatila, i mogu da zamislim kako ulaziš unutra, pregovaraš mi, a ja te smjrujem poljupcima.

I mogu da zamislim ljutnje, PMS-ove, nervoze i teške dane ali mogu i da zamislim i riješenja jer ni jedan problem nije veći od nas. Mogu da zamislim kupovine, tople boje i dječije gegice, mogu zamisliti stomak i tebe kako pričaš sa malom osobom unutra. I mogu zamisliti umor u neprospavane noći. I mogu zamisliti lupkanje malih nožica po podu i malene ruke koje te grle kao životni spas.

I na vrhuncu, mogu zamisliti sat za satom, dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom sa tobom, do beskraja.

30/11/18

[andjeobezoreola]

Da se nismo sreli one noći, možda bih te i zaboravila.

[andjeobezoreola]

U ovo tmurno jutro, dok kiša pljušti po olupinama moje duše, pitam se, da li ju i ti proklinješ pod nekim drugim nebom ili se možda raduješ jer će te čekati tuđe loknice u žutom kaputu pod crvenim kišobranom.

I popiti kafu, onu kratku, suviše jaku dok ti priča o novoj pjesmi omiljenog benda. I dok sjediš blic munje ti probudi blic sjećanja na kišni dan u malom, beznačajnom gradu, lupkanje kapljica kiše od staklo ti odzvanja u usporenom tonu, jer ti je pred očima sada već stari auto u kojem smo provodili sate. I pogled će da ti luta po prostoriji, vidjet ćeš blijeskove mene kada očima pređeš preko žutog kaputa jednostavno prebačenog preko naslona stolice, o njemu sam pjevala, neko ga drugi nosi . Blijesnut će ti ona crna sveska u kojoj sam srce ostavila, osmijeh poslije svakog pročitanog teksta.

Trajati će to samo par sekundi, gromoglasan zvuk munje će te vratiti u stvarnost,moj lik će se presijevati u mokrom staklu kroz koje nepomično gledaš, dostupan samo tebi i uprkos životu, nasmijan. Zatim će se glasovi pored tebe ponovo pojačati i nastaviti ćeš da slušaš o novoj pjesmi njenog omiljenog benda, i zapitat ćeš se kako te život doveo baš tu i kako to da si nesrećan?

Tad ćeš prvi put proklinjati kišu za vraćene uspomene.

[andjeobezoreola]

Misli me prožimaju, skupljene duboko u srži moga bića, zauzimau tako veliki dio, ispijaju iz mene život, ostajem bez kapi volje za preživljavanjem.

Stojim iznad vode i neba, čuvam se o nadu da će sunce izaći iz tmine mojih misli i veličanstveno zasijati. Molim se da ne prevagne strah i da me zajedno sa vlstitim mislima ne povuče u neistraženu tamu tog jezivog mora moje podsvjesti. Znam da tamo ne dospjeva sunce prema kojem, svim srcem, težim.

Plavetnilo je svuda oko mene i kao da nemam načina za bijeg. I ne znam kamo da bježim, najradje bih iz svoje kože.

26/4/19

[andjeobezoreola]

Kao kriza

I večeras te volim. Osjećam tvoje prisustvo u zraku iako si kilometrima udaljen, fizički, nikad psihički. I večeras mi fališ. Kada moje misli stignu duboko u noć, iznova i iznova mi dolazi shvatanje koliko je besmisleno usnivati bez tebe. Moje cijelo biće vapi za sekundom tvoga dodira, oči te traže kroz mrak. Ti jesi svjetlo mog postojanja u svijetu koji je ništa do mraka. I po ko zna koji put scenario o kojem sam se usudila samo jednom da pišem. Soba oko mene kao kutija, suviše lahko se napuni nedostajanjem, kroz krvotok mi struji potreba da si tu i čekam novu minutu, novi sat i novi dan, jer znam dani su vrijeme kad si tu. I ti dani su razlog postojanja jedne djevojčice, čija je glava izgubljena u oblacima kada je pogledaš. Znaš, jednom ću da ti napišem kako mi noge zadrhte svaki put kada tvoje usne kao med, se spuste na moje i kako moje srce zaigra svaki put kad me pogledaš neuporedljivo plavim očima, a ja drhtaj ruku sakrijem čuvajući rub majice. I kako sam ranjiva kada tvoje ruke prolaze kroz moju kosu nježnije, nego bilo koji povjetarac. Jednom ću ti napisati kako te jedna luda glava, ludo voli.

[andjeobezoreola]

Haotični univerzum misli.

Ne postoji bolji trenutak da izbacim ovaj haos iz glave koji se vec danima skuplja i množi. Mili, ako me pogledaš u oči znati ćeš da je taj haos jedan novi univerzum, zarobljen mislima jedne preozbiljne djevojčice plave kose i očiju.

Haotični univerzum misli jedne djevojčice koja u četiri sata ujutro shvati da joj fališ, kao vazduh. Iako relativno blizu, samim tim što nismo u istom krevetu dalje si mi nego ikad. Moje tijelo žudi za tvojim dodirom koji pozlaćuje kožu, mojoj kosi rasutoj, kao zvijezde po jastuku fališ ti, da udahneš njen miris i samim tim udahneš mom biću život. Da me oživis u ovom ništavilu paradoksno nazvanim život, a ja sam sve osim živa kada sam bez tebe. Zamišljam kako tvoje ruke črvrsto obgrle moje krhko tijelo jer je na korak od raspadanja onda kada nisi tu. Nadokanda za sve noći u kojima usnemo sami. Da me štitiš i da ti dajem snagu. Da ti kažem koliko sam zahvalna univerzumu na onom danu kada si ušetao u moj život, da ti pokažem koliko cijenim kada se probudim u krevetu, umotana u najnjezniju deku u kući iako sam sigurna da sam zaspala na skoro raspafnutom kauču ispred televizora.

Da ti pokažem nove univerzume i podjelim sa tobom boje koje su tu samo kad i ti. Ne pitaj me zašto do sad nisam, nekad čovjek treba da se zamalo slomi u nedostajanju da bi i sam shvatio. Večeras je to slucaj. Mirno spavaj moj plavooki dječače, jedan univerzum te voli.