Lumina's thoughts

pišem poeziju. sedamnaestogodišnjak. previše inspiracije, a premalo vremena, zato i objavljujem ovdje. (sideblog)

[alcalic-blog]

Watch// Billie Eilish

[pjesnikizpakla]

Poljubac domovine

Moja majka ostavlja poljupce

Na mom čelu

Kao da bombe udaraju u naše dvorište

I kao da se ponovno krijemo u podrumu.

Kao da se ponovno miris duhana i smilja miješa sa smradom fosforne granate,

Ili krmače koja kruži po nebu:

Kroz prozor u kuhinji koju smo napravili u slučaju da, ne daj Bože, ostanemo bez doma.

Kao da se opet negdje u susjedstvu tijelo raspada

I plamen pleše po dječakovim bedrima.

Kao da ćemo, ako izađemo kroz željezna vrata

Ostati bez života

I naša tijela će biti puna rupa.

Kada moja majka ljubi, nema ex-yu rocka, nema napućenih usana.

Poljubi te kao da želi sebe izdahnuti

U tvoje misli.

I udahnuti tvoj miris, ponovno ga naučiti

Razbijene boce vina i krijenje djece ispod kutija

(Za slučaj da nas pronađu

Da ne zakolju najmlađeg sina)

Plešu ispred očiju.

Majka udiše tvoje kapi znoja u zlato

I lijepi ih u dubine između svojih grudi, kao da,

Dok te drži,

Smrt drži tvoju drugu ruku.

Moja majka ljubi kao da

Povijest nikada nije završila:

Kao da sirene još sviraju gradom

I da je čitav u ruševinama.

I moj otac je još u vojsci.

[pjesnikizpakla]

Bože,

Pusti ga da bude nježan.

Znam da si ga napravio

Sa kostima od najjačeg metala

I vučjim zubima.

Znam da si isplanirao

Da bude vojnik

Ili ratnik

Ili heroj.

Ali i metal se savije

I vučji zubi postanu tupi

A ja ga ne želim vidjeti slomljenog

Onako kako se samo stare i korištene stvari lome.

Ne želim da izgori

Onako kako svaki heroj izgori:

Izađe iz pameti.

Bože, znam da ćeš mi reći da ga svijet treba

Da svijet treba njegovu

Vjeru

Ljubav

Hrabrost

Pamet

Snagu

I njegove kosti i zube i ruke i krv–

Sve što on ima, svijetu treba.

Ne mogu Ti to dopustiti.

Ni svijetu

Ni ikome

I jebeš, da me prostiš, Bože–

Jebeš svakog tko je ikad išta trebao od njega

I svakoga tko je molio za njegov život

I svakoga tko je išta uzeo od njega

Jer znaš dobro

Da će on sve prihvatiti

I uzeti svaku zadaću

I ubijati sebe

Polako otpadati

Dok ne ostane prašina na mjestu gdje je on stajao

Znaš dobro

Da će težinu svijeta uzeti na svoja ramena

I, poput Atlasa,

Čekati dok mu ramena ne puknu

I koljena ne popuste

Pod težinom neba.

Dragi Bože:

Napravio si Atlasa

I Ahileja

I Herakla

I Ikarusa

I Nou

I Abrahama

I Izaka

I već si napravio Jaganjca od svog Sina.

Napravio si toliko

Heroja

I patnika

I patnika heroja

Sigurna sam da ćeš izvući još nekoga

Izabrati bilo koga.

Ali, Bože, molim Te–

On je sve što imam

A Ti imaš toliko heroja

I svijet ima još toliko.

Pusti ga–

Pusti ga da bude nježan.

I Bože:

Pusti ga da bude moj.

[pjesnikizpakla]

Puna usta zauvijeka

Nisam prva osoba koju si volio

I nisi prvi u kojeg sam pogledala

I izustila puna usta zauvijeka. Oboje

Smo znali za gubitak koji boli

Poput oštrice noža. Oboje živimo

Sa usnama koje imaju više ožiljaka

Nego kože.

Naša ljubav je došla nepozvana

Usred noći.

Došla je kad smo odustali od

Traženja i mislim

Da je to dio čuda.

Ovako zarastamo.

Ljubim te kao da si oprost.

Držiš me kao da sam nada. Naše rane

Bit će previjene i pritiskat ćemo

Obećanja između sebe poput cvjetova

U knjigu.

Pisat ću sonete soli tvoje kože.

Pisat ću pripovijetke ožiljku na tvome dlanu (kojeg imaš od treniranja).

Pisat ću rječnike o riječima koje sam koristila

Da opišem osjećaj kakav je napokon imati tebe.

I neću se bojati tvojih ožiljaka.

Znam da je nekad teško pustiti me

Da gledam kroz tvoju

Napuknutu savršenost,

Ali, molim te, znaj:

Bilo da je dan u kojem goriš

Svjetlije od sunca

Ili noć u kojoj se rušiš

U mom naručju

I tvoje je tijelo izlomljeno u tisuće pitanja,

Najljepša si stvar koju sam ikada vidjela.

Voljet ću te kada si miran dan,

I voljet ću te kad si uragan koji hara.

[pjesnikizpakla]

Ljudska bedrena kost je jača od betona

Ljudska bedrena kost je jača od betona, rekao je dječak iz prve klupe.

(Idem sa njime tri godine u školu,

Još mu nisam naučila ime.)

Puši travu i pokušava se ubiti,

Barem sam tako čula.

Ironija:

Nismo građeni lomljivi

Naša tijela mogu satrti samo kamioni.

Ironija se krije u

Dizajniranju vlastitoga tijela

Do granice neuništivosti

Ali smo zaboravili ojačati vlastite duše.

Nekad mi ljudi pričaju

O neuništivosti ljudskog duha i

Mislim da to zvuči jako lijepo

Ali ne rješava probleme poput

Tinejdžera koji uzimaju tuđe i svoje živote

I uništavaju ih

Kao da je to stvar koju se može ukrasti u Konzumu ili Lidlu ili pokupiti sa police obližnje ilegalne trgovine.

Kažu da ljudski duh može

Primiti i izdržati sve udarce, ali

Kako se onda toliko nas mrzi toliko

Da ne možemo sebe pogledati u ogledalo?

Jedan mi je dječak rekao da me želi natjerati da zaboravim

I da može

Iz mene izvući sreću samo svojim usnama

Ali ne možeš poljubiti nečiji um.

Ljudska bedrena kost je jača od

Građevina u kojima se ubijamo.

Postoji razlika između

Življenja i

Preživljavanja.

[pjesnikizpakla]

jutarnje tišine

Znanstvenici još uvijek traže

stanje potpunog mirovanja.

Nisu čuli za tišinu tvojih demona.

Ovo je ljubav o kojoj su nam

majke pričale:

U noći slušam svoje otkucaje srca.

Ptice u mojoj krvi zastanu usred leta.

Kada pomislim na tebe,

rat završi.

Govoriš mi o vremenu kad je

tvoj svijet bio tišina,

kada si zavijao na ljubav

poput vuka na Mjesec.

Upozoravaš me na tamu tvoga srca

i

ja ostajem.

Ostajem,

i gutam tvoje sjene.

[pjesnikizpakla]

reći ću svima koliko si lijep

1.

Jutro je.

Ona zlatna svjetlost ti je obasjala lice

Ai izgledaš onako lijepo i anđeoski i nježno,

znaš ono kao u filmovima.

Ha.

Jedva što sam se probudila,

a već pišem poeziju o tvojim trepavicama.

2.

U ogledalu,

pravim se da gledam sebe.

Zapravo gledam tebe

kako popravljaš kosu

rukom prolaziš kroz nju,

ponovno

ponovno

ponovno.

Pokušavaš se utopiti u negativni prostor,

poput onoga u optičkim iluzijama:

vaza sa dva lica, a ti pokušavaš biti crnilo.

Ni ne shvaćaš da si ti vaza i centar

moga svijeta.

Ti si moj pozitivan prostor.

3.

Nova fotografija: nema negativnog prostora.

Samo ti kao čvrsto tlo i snažne ruke.

Kava i kajenska paprika.

Skupo vino i jeftin viski.

Dobro pivo i loše cigarete.

Sva ta tama u tvom ormaru.

Ti kao savršen prvi spoj

i ti kao nešto nježno čemu se radujem.

Crni humor i dobre namjere i sve to skupa– svjetlo.

4.

Da, svjetlo. Slušaj,

da, kasno je. Možda vrijeme

koje neki ljudi zovu jutrom.

U autu je mrak i ti se smiješ–

mislim, stvarno se smiješ.

Onaj tip smijeha koji te uhvati nespremna

i onda se sruši poput vode koja mahnito teče.

Izgleda kao blic u mračnoj sobi,

najljepša stvar koju sam vidjela.

5.

Svako jutro,

Apolon mora ponovno učiti

kako biti sjajniji od tebe.

Nekad ni on nije dovoljno svijetao.

[bavilju]

možda nisi bio

na slikama moje mature

i nisi mi poželio srećan put

kad sam krenula u Moskvu

nisi mi donio voće

kad je gripa bila jača od mene

i nisi brinuo

jesam li položila vozački

ne znaš

kako mi se zove novi pas

i da je kosa počela

da mi se ispravlja

oči mi sad idu ka zelenoj

i prestala sam da čupam obrve

ti ne znaš

on zna.

zna mnogo toga o meni

ali ni on ne zna

za neke slike u mojoj glavi

ne zna za balon koji smo puštali

kad ti je umrla mama

tad si mi rekao da se sva ljubav

koju je imao prema njoj

prebacila na mene.

ne zna da sam te pogodila

deterdžentom za suđe

kad si htio da otvoriš prozor

i da sa desetog sprata

vičeš koliko si srećan

ne zna da si ti onaj lik

kojeg moj tata češto pominje

samo sa tobom je mogao

da priča o Jugoslaviji

i pecanju skobalja

i samo tebi je mogao da kaže

koliko ga nervira komšija Ahmo

što istresa svoj bijes na ženu

a ne zna da mu ona jedina dobro želi.

ali ni tata se ne usuđuje

da izgovori tvoje ime.

voljela bih da znaš

on misli da je ovaj ožiljak pored oka

nastao kad sam bila dijete

tako što sam pala sa stepeništa

a ne zna da tad nije bilo tvoje ruke

narkoman bi mi zabio nož

direktno u oko.

ne zna da nije voljen

onako kako bi trebao da bude,

onako kako si bio ti

ne znam ni ja toliko,

znam samo

da onog dana nisi brzo vozio

da stigneš da moj rođendan

ne bih sad gledala

u datum

ispuštanja tvoje duše.

[1429km]

Gledala sam te dok si spavao i vidjela te kad si tek ustao

Nosila sam suncane naocale da ne vidis koliko sam buljila u tebe bez majice

Prezivjela sam roj leptirica u stomaku koji me napao kad si me za ruku uzeo

Umrla u tvom zagrljaju

Nisam mogla zaspati kad si me poljubio

Topila sam se zbog tvojih rupica na obrazima

Ne bih spavala da si one noci ostao kod mene u sobi

Padala sam na tebe dok si ti pao na drugu

[surrexerunt]

Gledao bih te zaljubljeno kao da si koncert Pink Floyda u Veneciji.

[svijet-sa-srecom]

[pjesnikizpakla]

ares je slomio moje tijelo u komadiće, on je ipak bog uništenja

Pronašla sam Aresa

U krvi koja je tekla iz mojih

Modrih ruku

Koja je kapila

Padala

Legla

Na pod kupaonice

Pronašla sam ga u ogledalu

Kada je mržnja buljila u moje

Namršteno lice

Sama sam sebe izazvala.

Miriše na trule mandarine

I njegov smijeh može polomiti sve kosti

U mom tijelu

I kad me poljubi

Bol– slatka bol– vibrira kroz mene

I usne me peku

Iako ga volim

Volim ga

Zato što

On ima okus baruta i metala i krvi

I njegov smijeh čuva pepeo i prah

I njegovi su zubi noževi

Koji bodu kožu tvoga vrata

I njegovi prsti su metci

I njegov dah je krv

I njegova ljubav–

Bol

Bol

Bol

Ispod njega se molim

Daj mi milosti

Dajmimilostidajmimilostidajmi–

Molila sam da mi dadne mir

I pobjedu

I slavu

Ali on?

Samo se nasmijao:

"Ja sam bog rata, dragana.

Ne mogu ti dati ništa

Osim sadašnjeg trenutka."

Njegovo iskupljenje je došlo

Kad je klekao ispod mene

I prizvao potoke

Iz moje unutrašnjosti.

Milosti–

Milostimilostimilostimilos–

I opet se nasmijao i ja sam se slomila

I pronašla sam ga u komadićima koje sam kupila sa poda.

[volela-je-ruze]

I uvek ću izgledati ponosno

Da se sada vratiš

Opet bih uradila isto

Jer ja ne znam drugačije

Osim da glumim da mi ne značiš

Opet bih izgledala nezainteresovano

Iako ni dan nije prošao

Da nisam poželela

Da se vratiš

[anka-partizanka-deactivated2022]

O njemu

U njemu su i snijegovi i vjetrovi; koža mu miriše na borovinu a obrve bacaju sjenu preko očiju punih čežnje za nepovratnim vremenima.

[nostalgicandecko]

Jedino je to bilo resenje

Ne nadati se

Ne ocekivati nikog

Ne vezivati se za njih

Ne gajiti emocije

Toliko boli sam osecao

Da sad vise nista ne osecam

Ljudi me lazu

Zabadaju nozeve u ledja

Ogovaraju

Izdaju me

Ljudi odlaze

A ja

Ja ne osecam nista

[pjesnikizpakla]

Mom ahileju

Da mogu, izbrisala bih tvoj štit

Točno tu gdje stojiš,

Označen od glave do pete.

Sunce, najiskreniji bog.

Da mogu, uzela bih koplje i dala liru

Da pjevaš o dvoje djece koja su:

-Skakutala s kamena na kamen

-Osjećala okus smokve pod svojim osmijesima

-Spavala sa mišlju na poljubac u rumen obraza

-Skakala u more, smijući se šalama

Da mogu, još jednom bih osjetila

Okus tvog izdaha

U sjenci svojih usana–

Ali sve što mogu:

Gledati u tvoja zlatna leđa

Dok marširaš u plesu rata.

Potporo snage, moja slabosti.

Oh!

Da samo još jednom:

-Vidim tvoj osmijeh

-Pogledam te u oči

-Osjetim tvoju ruku na mojoj grudi s koje kaplje morska pjena

-Da te čujem da me zoveš svojom

Samo jednom.

Samo jednom, o, samo jednom!

[pjesnikizpakla]

Is that all you’ve got? A cheap trick and a cheesy one-liner?

–Sweetheart, that could be the name of my autobiography.

You hated it, right?

The fact that I was the type of woman you couldn't control, ruining your perfect plans ever so often— I was never a part of your plans, but somehow I made sure i ruined them in the best way possible.

You couldn't boss me around, no. Nobody could.

Not even my father, the strongest man that you ever saw. Not even my mother, who was almost as fierce as me.

I am a woman born in the dead of winter, on the cloudiest day and in the coldest weather. The winter— it made me strong, it made me fiery. The heart could only stay warm if the soul was untamed fire and hell.

You couldn't boss me around and that was obvious whenever I played Candy Crush and never, ever, matched the candy they reccomended.

Or whenever the news told me to bring my umbrella because it's gonna be rainy, I never did. I'd rather freeze to death than do something they told me to do.

Whenever they told me I should lose weight and tone my curves down, I told them to fuck off.

Honestly, why would you ever boss me around? Whenever I walked next to you, you knew you couldn't.

The way my hips swayed and my hair flowed and my steps so long and fast, I'd be gone before you have seen me. I was a quiet storm.

You hated it, right?