I tako, nađem ti se ja sa bivšom cimerkom juče da joj vratim neku četku i lopaticu, kad eto ti nas za par sati u kafani.
seen from Netherlands
seen from Türkiye
seen from Türkiye
seen from United Kingdom

seen from Türkiye
seen from China
seen from United States
seen from Türkiye
seen from China
seen from Malaysia

seen from Malaysia

seen from United Kingdom
seen from United Kingdom
seen from Croatia

seen from Ukraine

seen from Netherlands

seen from Jersey
seen from China

seen from United States

seen from Netherlands
I tako, nađem ti se ja sa bivšom cimerkom juče da joj vratim neku četku i lopaticu, kad eto ti nas za par sati u kafani.
Došla mi je cimerka s pričom kako ga je srela i razbolela se i kako se nasmešio, ili možda samo umišlja da se nasmešio. Istog momenta sam se razbolela i ja jer sam shvatila da živim sa sobom od pre dve godine, a to braćo i sestre, uopšte nije lako.
Šta treba da znači to što mi cimerka priča ljubavnu priču koja toliko liči na onu moju, a ja samo ponavljam: spasila si se, nije on za tebe, ne biste ni uspeli, više bi patila posle... Glas mi postaje sve tiši dok konačno ne ućutim. Ona viče mlatarajući rukama kroz prohladni, letnji, novosadski vazduh. “Ipak imam osećaj da bismo uspeli! Samo da može da se vrati vreme... Postavila bih se drugačije, sad znam kako bih s njim!”Moje rečenice padaju na beton. Na kraju i ja izgovaram - e da bar može da se vrati vreme... kako bi to lepo bilo. Slika koju vidim: ekipa, on, sunce (ne znam zašto, ali uvek je sunčano u mojim uspomenama s njim) i ja, kao devojčica, daleko nevinija, daleko naivnija. Trajalo je samo par sekundi jer odavno znam da to više nije mesto gde treba da se vraćam. Sada sam pametnija. Zrelija. Lepša. Ali i dalje željna ljubavi. I dalje željna dodira. I dalje nisam dobila ono što sam tražila. Bože, hoću li ikada? Gde je moj hepi-end ove priče?
Spuštam glavu u šake, uzdahnem nervozno i kažem: “Što mrziiiim kad izgubim u Slagalici... ajde bar sam danas pobedila u jambu, ali opet”, a cimerka će meni: “KAKVE TI PROBLEME IMAŠ U ŽIVOTU...” I to je to. Kraj.
Svima pričam kako jedva čekam da mi cimerka ne bude tu da bih odvalila muziku i igrala u donjem vešu, a prava istina je da jedva dočekam da umrem koliko se isplačem. Svaki put. U donjem vešu.
Dobar život znači dobra kafa, odlične ocene, redovni orgazmi, lepi momci, najbolja muzika, divna cimerka, grad u kome teče Dunav, dubokoumni razgovori, iznenadni izlasci, bleja u kafiću, kafana koju zoveš svojom, smeh s ljudima koje zoveš svojim, dugo spavanje, sveže isfrizirana kosa i krzneni prsluci
ja: hmmm, baš bi mi dobro stajao crveni lak uz ovu kombinaciju večeras, pozajmiću od cimerke, šta je najgore što može da se desi?
* nalakiram nokte, prospem lak po podu, poprskam njen pokrivač za krevet, poprskam svoj kaput, ribam pod pola sata njenim sunđerom koji postane neupotrebljiv pa joj moram kupiti novi *
ma ništa
Jedva čekam da dobijem novu cimerku pa da joj pokazujem na fejsu sve ljude kojima se smejem ili koje hejtujem pa da im se ona smeje i da ih hejtuje još tri puta više i da zajedno pijemo kafu i da me šminka i pegla mi kosu kad idem da se nađem s nekim bitnim