#godine

[guy60660]

West Point Rugby | Pete Chacon | Godine | WSJ

[lifeinbooks]

I tako.

Sat za satom.

Dan za danom.

Godina za godinom.

Rođendan za rođendanom.

Stigli smo do broja 25👩‍🦳

Sretan mi rođendan. 🎁

[uwmspeccoll]

Decorative Sunday

Kandinsky said, “Letters act as practical and useful signs, but also as pure form and inner melody.” This quote appears on a Society of Scribes 10th Anniversary Keepsake from 1984, one of the pieces featured in Artist & Alphabet: 20th Century Calligraphy & Letter Art in America. 

The exhibition catalog was published in Jaffrey, New Hampshire in 2000 by David R. Godine in conjunction with the American Institute of Graphic Arts and the Society of Scribes and was printed in at The Stinehour Press in Vermont. The exhibit and catalog were curated by Jerry Kelly (who was also the book designer) and Alice Koeth (who provided the title page calligraphy). The catalog includes an introduction from Donald Jackson. 

While Artist & Alphabet contains a wide overview of the lettering arts of the 20th century, for this Decorative Sunday I have focused on the specimens that embody that spirit of what Jackson calls “spontaneously made, deeply personal pirouettes of the pen, blots and all.” These works show how letter forms can be utilized not just to convey information, but as a visual grammar in and of itself. 

You can find more publications from Godine here. 

View more Decorative Sunday posts here. 

-Olivia, Special Collections Graduate Intern

[asweetjane]

Mogu sve društvene mreže da mi propadnu, tumblr ne dam. Tu je bukvalno ceo moj život poslednjih 10 godina.

[razdragana]

Bojim se da ostvarim snove

Plaše me godine što dolaze, godine nove

Ne znam šta mi budućnost sprema

Brinem se da ničeg dobrog u njoj nema

Strahujem od svega što ce doneti

Ne znam da li umem to podneti

Verujem u sudbinu i njenu moć

Nadam se da će bolji dani doć'

Da doći će neko lepše vreme

Vreme u kom strahovi moraju da zaneme

Foto: istockphoto

[shinyspilledinkofthoughts]

Nebitna je boja očiju,

Sve dok u njima vidiš svoj odraz,

I sad,

I u godinama što dolaze.

[zanimljivaekonomija]

Zašto praznici mirišu na hleb?

Malo je stvari u ljudskoj istoriji prema kojoj se gaji toliko poštovanje kao prema hlebu. Ništa u svetu nije tako pozitivno kao hleb, rekao je Dostojevski. Nemaština i nerodne godine, iskonski strah čoveka od gladi, učinili su da se ljudi raduju hlebu, svetkuju mu i posvećuju ga višim nepredvidivim prirodnim i nadprirodnim silama.

Hlebom dočekujemo goste, hlebom se obraćamo prirodnim silama da nam podare berićetnu godinu, hlebom počinjemo doručak, hleb nosimo na posao, hlebom potvrđujemo svoj društveni status, hleb se lomi iznad glave mladenaca…. Svi ovi običaji u našim kulturama veoma su starog porekla i nastali su kao rituali koji su pratili sve mene u životu čoveka - sreću i nesreću, bol i radost, strah i nadu, glad i obilje ...

Kultura hleba je naročito prisutna tokom praznika, kada se porodica okuplja i kada svakodnevne poslovne obaveze ustupaju mesto pred gastronomskim ritualima. Neradni dani i praznična trpeza teško mogu da se zamisle bez mirisa hleba i peciva. Interesantno je verovanje da čovek preko hleba može da učestvuje u božanskom i to se zadržalo u svim civilizacijama, kulturama i vremenima.

Veličina, oblik i ukrašavanje hleba i kolača od hlebnog testa zavise od namene. Sadržaj testa, odnosno da li će se upotrebiti obično ili finije brašno, prva nenačeta voda (božićni hlebovi) ili obična mlaka voda, da li će se dodati mast, jaja, mleko, suvo grožđe, orasi, med ili novčić, zavisi od toga šta hleb simbolizuje. Kulturni modeli koji čuvaju tradiciju svečanosti najbolje su se održali u ruralnim sredinama, gde se još veruje da zrno žitarice - živo, mlevenjem gubi vitalnost, ali ponovo zamešano u hleb postaje život i daje život. Hlebu se uvek vraćamo jer, je on naša naša osnovna hrana (prvo jelo).

Zemljoradnja, odnosno pripremanje hleba jeste dokaz da smo u pradavnim vremenima, taložeći iskustvo tokom miliona godina, uspeli da od surovih lovaca i sakupljača, samo onoga što nam priroda pruža, postanemo aktivni učesnici u prirodnim procesima. Time smo započeli dugotrajni put kulturnog razvoja. Spravljanje ili mešenje hleba oduvek se poistovećivalo sa momentom stvaranja sveta, a hlebna peć sa matericom u kojoj se stvara novi život. Zato se hleb u većini naših obreda i praznika pojavljuje kao univerzalni model ljudskog sveta.

[surovarealnost]

A kada je u pitanju bol

život nas ne pita za godine....