🍀🍀🍀Dobrodošli nam!😍😍😍 Naša porodica broji još malih ručica.😊💞💞💞💞💞💞💞💞💞💞💞 Istraživanja su pokazala da je za najoptimalniji razvoj dečijih potencijala i intelektualnih kapaciteta potrebno aktivirati obe moždane hemisfere. Abakus je instrument kojim se postižu neverovatni rezultati u ovoj oblasti dečijeg razvoja. Korišćenjem Abakusa deca uvežbavaju finu motoriku pomerajući sitne kuglice tačno određenim pokretima, zatim aktiviraju svoju logičku i analitičku stranu mozga tako što dolaze do zaključka kako će sa svakim novim problemom dobiti tačan rezultat i napokon aktiviraju svoju kreativnu stranu jer je potrebno da u određenoj fazi rada na Abakusu, Abakus potpuno isključe iz konkretne upotrebe i da ga vizualizuju tj. da ga koriste mentalno, i onda kreće tek magija, krećemo sa vežbanjem uz japansku originalnu platformu Hikari koja omogućava prave treninge💪 mozga🧠. Ovim se postiže optimum, deca razvijaju maksimum svojih kapaciteta i time se postiže to da niti jedan potencijal ne može ostati skriven, baš iz razloga što samo mentalno računanje trenira mozak i obe hemisfere istovremeno❗👍👍👍 #fokus #pažnja #koncentracija #memorija #inteligencija #pripremazaprestižnaškolovanja #samopouzdanje #liderskeveštine #individualnipristup #timskirad #mašta #kreativnost (у месту Temerin) https://www.instagram.com/p/B89DIYPBn8h/?igshid=wijv6ea6j847
🍀🍀🍀Dobrodošli nam!😍😍😍 Naša porodica broji još malih ručica.😊💞💞💞💞💞💞💞💞💞💞💞 Istraživanja su pokazala da je za najoptimalniji razvoj dečijih potencijala i intelektualnih kapaciteta potrebno aktivirati obe moždane hemisfere. Abakus je instrument kojim se postižu neverovatni rezultati u ovoj oblasti dečijeg razvoja. Korišćenjem Abakusa deca uvežbavaju finu motoriku pomerajući sitne kuglice tačno određenim pokretima, zatim aktiviraju svoju logičku i analitičku stranu mozga tako što dolaze do zaključka kako će sa svakim novim problemom dobiti tačan rezultat i napokon aktiviraju svoju kreativnu stranu jer je potrebno da u određenoj fazi rada na Abakusu, Abakus potpuno isključe iz konkretne upotrebe i da ga vizualizuju tj. da ga koriste mentalno, i onda kreće tek magija, krećemo sa vežbanjem uz japansku originalnu platformu Hikari koja omogućava prave treninge💪 mozga🧠. Ovim se postiže optimum, deca razvijaju maksimum svojih kapaciteta i time se postiže to da niti jedan potencijal ne može ostati skriven, baš iz razloga što samo mentalno računanje trenira mozak i obe hemisfere istovremeno❗👍👍👍 #fokus #pažnja #koncentracija #memorija #inteligencija #pripremazaprestižnaškolovanja #samopouzdanje #liderskeveštine #individualnipristup #timskirad #mašta #kreativnost (у месту Temerin) https://www.instagram.com/p/B89Ctb2BU5J/?igshid=1tm7v47ptcg5q
Priprema za ispit ili samo pokušavanje nečega se prisjetiti? Ispada da samo pokušaj saznanja određenog niza činjenica nije dovoljan za ovo. Za kvalitetno pamćenje naš mozak mora pažljivo strukturirati podatke i smjestiti ih u pohranu dugoročne memorije. A to nije tako jednostavno.
Naravno, čovjek se može voditi aksiomom „ponavljanje je majka učenja“ i pomičite se umom sve što treba naučiti dok se informacije ne sačuvaju u sjećanju. No ispada da to nije jedini način da se prisjetimo nečeg novog. Najnovije naučne studije pokazuju da fizička aktivnost također igra važnu ulogu u procesu pamćenja informacija. Konkretno, naučni eksperimenti pokazali su da ako se eksperimentalnim miševima dozvoli da pokreću kolo u kolu nakon što su ih naučili novoj vještini, tada su stekli informacije mnogo brže i bolje od glodara koji su nakon treninga sjedili na zemlji. Istraživači objašnjavaju ovu činjenicu činjenicom da fizičke vježbe ubrzavaju biohemijske procese u tijelu i pomažu u aktiviranju moždane aktivnosti.
Naučnici sa Instituta za mozak, svijest i ponašanje na Univerzitetu Redbound u Holandiji i Univerzitetu u Edinburghu postali su zainteresirani za ovaj fenomen i počeli su istraživati odnos između svijesti i fizičke aktivnosti. Oni su sproveli eksperiment u kojem su pozvana 72 zdrava muškarca i žene. Ispitanici su 40 minuta testirali vizualnu i prostornu percepciju: na ekranu računara prikazani su razni predmeti čija se lokacija morala zapamtiti.
Nakon završetka testa, ⅔ polaznici su otišli u teretanu na intervalne biciklističke treninge. Istovremeno, polovina odabranog broja trenirala je odmah nakon završetka testa 35 minuta, ostatak je prisustvovao istom treningu, ali 4 sata nakon završetka testa.
Dva dana kasnije svi ispitanici ponovo su prošli kompjutersko testiranje. U procesu reprodukcije naučenih informacija od strane učesnika, njihova aktivnost mozga skenirana je magnetnom rezonancom. Kao rezultat toga, ispostavilo se da su ljudi koji su trening proveli 4 sata nakon kompjuterskog testa, mogli najtačnije reproducirati lokaciju slika. Uz to, njihova moždana aktivnost imala je određene razlike: posebno je nervni sistem tijela bio uključen u proces reproduciranja asimiliranih podataka.
Međutim, nije bilo moguće točno objasniti zašto je obuka provedena 4 sata nakon ispitivanja bila efikasnija od one koja je provedena odmah nakon. Na primjer, eksperimenti na glodavcima pokazali su potpuno suprotne rezultate - njihovo pamćenje razvijalo se bolje ako se fizička aktivnost odvijala odmah nakon treninga.
Doktor Aylko van Dongen, šef istraživačkog tima na Univerzitetu u Redboundu, uvjeren je da će novi laboratorijski testovi pomoći u određivanju optimalnog vremena za trening, kao i vrstu fizičke aktivnosti koja će najbolje doprinijeti poboljšanju pamćenja i učenja. „Pretjerano intenzivan trening možda i nije baš dobar, a u nekim slučajevima čak i štetno za proces učenja novih znanja“, kaže dr van Dongen. "S druge strane, kratka šetnja sporim tempom neće moći ubrzati biohemijske procese u tijelu do te mjere da pospješuju razvoj pamćenja i usvajanje novih znanja."
- KRV TI JEBEM OVA KLINKA U VEZI TRI GODINE!! PA ALO KLINKO DAL SI REALNA?? *osvežavam memoriju i prisetim se da sam i ja bila klinka koja je bila u vezi tri godine*
Džefri Mičel (Jeffrey Mitchell), lekar i vatrogasac-volonter iz Baltimora, slučajno se, sredinom sedamdesetih godina prošlog veka, našao na mestu teškog saobraćajnog udesa. Zaustavio se, pritekao u pomoć i odmah shvatio da je prekasno.
U punoj brzini, automobil se “zakucao” u omanji kamion. Jedna od metalnih šipki kojima je kamionet bio natovaren probila je prednje staklo automobila, a potom i grudni koš žene za volanom, koja se vraćala sa proslave sopstvenog venčanja.
Mesecima kasnije, uprkos trudu, Mičel nije uspevao da se oslobodi upečatljive slike mlade žene u venčanici natopljenoj krvlju, s metalnom šipkom u grudima. Na kraju je odlučio da razgovara sa svojim bratom; potanko mu je opisao šta je video i kakve ga slike, misli i osećanja progone od tog trenutka.
