Laku noć Veliki čoveče.
Umro u snu.
Dan se taman zasiveo.
A ne znam šta je sumnjivo tu,
Jer u snu je i živeo.
PUT YOUR BEARD IN MY MOUTH

bliss lane
RMH
No title available
todays bird
Interview Vampire Daily
Monterey Bay Aquarium
Aqua Utopia|海の底で記憶を紡ぐ
Noah Kahan
let's talk about Bridgerton tea, my ask is open

Kiana Khansmith
Not today Justin
art blog(derogatory)

tannertan36

pixel skylines

❣ Chile in a Photography ❣
hello vonnie
🩵 avery cochrane 🩵
No title available
KIROKAZE
seen from United States

seen from Hungary

seen from Türkiye

seen from Italy
seen from United States
seen from United States

seen from Greece
seen from China

seen from United States
seen from United States

seen from Türkiye

seen from United States
seen from Saudi Arabia
seen from United States
seen from Bangladesh
seen from Brazil
seen from Malaysia

seen from United States
seen from United States

seen from Türkiye
@dreamerevermore
Laku noć Veliki čoveče.
Umro u snu.
Dan se taman zasiveo.
A ne znam šta je sumnjivo tu,
Jer u snu je i živeo.
Znate ono kad su emocije prejake, ali ih uprkos jačini ne znate iskazat riječima. Eh baš to...
Prosto, nakon brojnih stihova, malo je šta god da se kaže.
Mislim da ćemo se razumjet ako samo kažem Balašević.
Koliko samo emocije stane u riječ Balašević...🤍
My parents aren’t home
You know what that means
*sits in the living room instead of sealing myself away in my room*
sviraj krv mi nocas vri
vinom bojim svijet
gorim sav
dat cu zadnji gros
samo da igram jos
Znas kad meni na um padnu milovanja sva
ja ne gledam je li ponoc ili sunce sja.
Nešto mi sapne u srcu, i znam
da sam na svijetu sam.
Ne pitam, ne pitam, luda glava ne mahnita
Kome cvatu kesteni, za kog se kite svatovi
Ja sve znam.
.
Ne pitam, ne pitam, s kime budna čekaš dan
Kome vrata otvaraš, dok ih meni zatvaraš
Ne pitam.
.
Ne pitaj, ne pitaj, luda glavo ne mahnitaj
Zbog nje cvatu kesteni, njoj se kite svatovi
Ti to znaš.
Pala magla do pola Sarajeva
Ne vidi se kuća ni kapija
Malo od crnih snijegova
Malo što si njegova...
Nemam ja pjesama da te lijepu opjevam
Ni svilenih jorgana da te snenu pokrivam.
Kroz moju kosu provlačiš ruke,
mokri su ti obrazi,
zagrizeš usnu u toj ljepoti sav mi život prolazi.
Pun mjesec je noćaš kao i tad,
za mene čuvaš li onaj osmijeh i sad
i malo šampanjskog poljupca,
prva do srca.
Šapat na kraju,
Topla i bosa,
Otišla si prerano.
Ali i dalje, sama pomisao na tebe opet djeluje kao reaktant za sada drugačiju hemijsku reakciju. Kao produkt nje sada nastaju suze... Energija se ne mijenja znaš, samo prelazi iz jednog oblika u drugi.
~ Spopadale su me uspomene na jedan život koji mi više nije pripadao, ali u kome sam nalazio svoje najskromnije i najtrajnije radosti. ~
everyone keeps telling me that i have to stay alive for them, that killing myself would be selfish because they need me and my departure would cause them great pain.
what about MY pain? what about ME? i’m dying inside, falling apart every single night and shoving back my broken pieces inside my chest every morning, bleeding internally. what about MY pain? why can’t i rest easy? isn’t it selfish for you to ask me to stay knowing how badly i’m hurting?
What about ME?
I just want to leave like I never existed.
I don’t want anyone to remember me,
I don’t want to hurt anyone.