I evo posle dugo godina, topla letnja noc, sedim na istoj klupi i uvlaci dim nikotina u svoja pluca. Zvezde pokrivaju nebo, a ulicne svetiljke osvetljuju suv i vruc beton zbog nestasice kise. Pogled mi skrece senka koja se nadvila nad a mnom, osoba duge braon kose koju tog momenta nisam odmah prepoznao.
,,Izvinite, da li je slobodno" upitala je. Pogledala me je ravno u oci i tu sam je prepoznao, moju malenu curicu, bila je nesto stalozenija, smirenija nego pre, imala je cvrst i zenstven stav i nosila je ne tako visoke stikle koje su isticale duge noge.
,,Da, da, naravno" izustio sam kroz polu osmeh.
Sela je na klupu i rukom prosla kroz kosu, a tek onda mi je uputila umoran osmeh, znao sam odmah da je lazan ali nacin na koja je ona to izvodila delovalo je tako stvarno, tako realno.
,,Odrasla si" rekao sam, pomalo zamisljeno gledajuci je sve vreme u oci.
,,Izvinite mislim da se nismo upoznali" rekla je skidajuci osmeh sa lica malo zacudjeno.
,,Naravno da jesmo… Malena"
Skrenula je pogled i krenula da ustaje sa klupe, ali sam je zaustavio.
,,Zao mi je gospodine ne prepoznajem vas"
Video sam suzu koja joj se spustila niz lice i ako je pokusala da je sakrije, a zatim sam joj se priblizio i krenuo ka njenim usnama.
,,Mozda bi me i prepoznala da sam te one noci zaustavio na vreme i rekao ti one dve reci, ali nisam. U redu je da se ne secas.“
,,Gospodine mislim da se ne osecate dobro, mozda ste pijani”
Klimnuo sam i odmakao se.
,,Razumem, malena" okrenuo sam se spremajuci se da krenem, ali poslednje reci morao sam da izgovorim ,,Zao mi je, zelim ti svu srecu u daljem zivotu, zelim ti da volis nekog onako kao sto sam ja voleo, pardon, volim tebe"
Nastavio sam dalje, paleci vec koz zna koju cigaretu, sedela je na nasoj klupi, sklupcena, pustio sam je, opet.