Mogu da te ne trebam, al’ želim te trebati.
I imam sebe viška da se mogu nekom predati
I uzet’ tog nekog cijelog, da uzimanje prevaziđe tijelo..
Al’ taj odnos nosi rizike
Nosi i toplotu, saveznika za borbu i providnu sigurnost
Al’ mene opet brinu rizici...
Ne volim navike mijenjat’, jer vidim privremene promjene
Ja sam sama jedino to ostaje
K’o konstanta ostalo su samo sjene
Nestabilne dođu tako da me grle neko vrijeme.
Znam da doći ćeš dobrih namjera al’ i to je s rokom trajanja
Kad se potroše godine onda nema nigdje vraćanja..
Vas shvatam ko svraćanja, doći ćeš na par godina
Bit ćete prijatelji, ljubavnici, rodbina..
Ne znam šta ću s pjesmom, patetičnom rimom
Al’ imam tu samoću opet ne znam šta ću ni s njom.
Na nju se navikavam, a jedina je sigurna
I stalno se treniram da neka postanem imuna na rastanke
Ne vezujem se imam zakone
Šutnja i daljina ostat će uvijek da brane me.
Na nju se navikavam, a jedina je sigurna
I stalno se treniram da neka postanem imuna
Na kraju krajeva je svako od nas sam
I dok drugo ne osjetim snaći ću se kako znam.
Mogu da te ne želim i mogu da se preselim
I mogu stvarno sama pobjedama da se veselim
U četri zida razbjesnim, istresem se na pjesmi..
Znam ja, ko će slušat tuđu muku
A ja bih htjela čuti tvoju
Suzu brisat ti ko svoju
Približit ti se s rizikom da i ja trebam prići
Ko će prvi otić’, kol’ko si još tu
Ja ne volim se snalazit, a dobra sam u snalaženju.
Znam ja ustajanja i nove početke
Ali biram te da vodiš me kad kreneš preko rijeke
Biram i dajem sve najprisnije i lijepo jer mogu
Al’ ne želim ostat sama vamo preko
Molim te za vječnost i da rizik ima smisao
Ja ne trebam zraka ako od juče nisi disao
Ne znam šta ću s pjesmom, patetičnom rimom
Al’ imam tu samoću opet ne znam šta ću ni s njom.