Negdje sam pročitala kao:"Džaba svi hajlajteri svijeta kad nema sjaja u očima."
Gledam svoje slike poslije,nije da nema sjaja,meni su oči MAT.... žalosno.

seen from France
seen from Germany
seen from Germany
seen from Sweden

seen from Israel
seen from Sweden
seen from Colombia
seen from Germany
seen from China
seen from Sweden

seen from Colombia
seen from China
seen from United Kingdom

seen from Canada
seen from United Kingdom
seen from China

seen from China
seen from United States

seen from Sweden

seen from Germany
Negdje sam pročitala kao:"Džaba svi hajlajteri svijeta kad nema sjaja u očima."
Gledam svoje slike poslije,nije da nema sjaja,meni su oči MAT.... žalosno.
Možda zvijezde pokreće Da blješte sjajem Isto ono što pokreće ljude Da pišu Plešu Glume Pjevaju
Možda svemir ima Svoju verziju Našeg pojma umjetnosti.
-E
U oku vise nemas taj sjaj...
Promenila je karijeru, vise nije isto zvanje. Od balerine je prosetala do gradske cure. Mozda su je umorili svi ti nastupi, bljestavi zraci reflektora. Mozda ju je zuljala sva ona drvena bina, gde na svaki korak se cuje kako ides, kojom si nogom zakoracio, tacno kojim prstom si prvo stao. Nisam znao odgovor zasto je tacno odustala. Delovalo je kao da je uzivala dok je igrala kao da vodi rat, da ostavlja prazna srca, da se hrani njihovim dusama. Delovala je srecno.
Ne znam sta joj se desilo, mozda je cak i on bio u pitanju. Da se andjelu popeo haos preko glave, a djavolu je mir postao dosadan. Mozda je sve odletelo u vazduh, kao i njen nastup '72 godine, kada su ljudi izlazili u kolicima, kada su padali sa balkona, kada je cvece diglo dvoranu u vazduh od ocaravajuceg nastupa moje balerine.
Toliko pitanja, ali ostavljenih po stranu. Sada je samo posmatram. Vise nije zelela da gleda sve te ljude, vec da prolazi ulicom, nepoznata, da gleda svoje lice na plakatima. Da zamislja kakav je taj nastup, kada da ga sama vec nije odigrala, nego masta o njemu kao kakav nepoznat pojam. Vise su joj prijala svetla grada, fenjeri po kaldrmama nego svetlost bine. Sada gleda uzviseno, ili u ravni sa svima, a pre je gledala sve pod nogama. Vise nije bila ni naoruzana, u dzepovima nema vise ruza i pistolja, sada je nosila neke pocepane, stare rukavice koje joj je moja baka dala za uspomenu. Nije mogla da se odvoji od njih, prosto ih je zavolela.
Postala je obicna devojka, sa sjajem u ocima, lepim i blagim osmehom koji je cuvao neku tajnu, vodio je nekuda, ali nisam mogao da provalim gde. Vise je volela da se drzi za ruke, da uhvati necije srce pogledom i dodirne. Ovog puta ne radi svoje volje, vec da vidi kako je njemu, koju toplinu ima da ponudi i koliko je tamno. Sve je bilo cudno. Pre je zavijala na zvezde, sada ih se klanja. Pre je igrala dok je noge nisu izdale, sada samo sedi. Pre je gledala samo da uzme, danas daje i ono sto nema. Pre je gledala rukama, danas me je po prvi put u zivotu pogledala ocima, zagledala se u mene i rekla, izvini. Nije imala razloga za to, niti ikakavog povoda. Nije mi ista skrivila, oduvek je bila dobra prema meni.
Spustila je pistolj, i ostavila njegov prsten, ostavila sminku i rekla je da pocinje da plese na novoj bini. Ta devojka je postala ostvarena masta. Zavrsio se rat.
Ne mozes da osvojis zenu ako joj kazes da je lepa, to joj kazu mnogi. Zenu osvojis ako je njoj lepo sa tobom.
Hiljadu očiju,
a nijedne kao tvoje,
nije to zbog boje,
nije ni zbog sjaja,
Samo ti si znala
čitat' misli moje,
zato me i jesi dovela
do kraja...
S.D.
I dalje imaš onaj isti sjaj u očima koji si imao one noći kada smo zajedno šetali pod zvezdanim nebom.
Iva1410
misli o Njemu