Masterblef's Silly Eats

Likovi: Martina (žena; nervozna, gladna) Vedran (muž; hejter, gladan) Abuu (pas; gladan, voli se naslanjati na ljude) Troy (pas; gladna, zna dati pet i deset)

[masterblef]

Zapečeni mladi krumpir s ružmarinom

Ovo mi je omiljeni način pripreme krumpira i mislim da bih ga tako mogla jesti svaki dan. Ključ je imati svježi ružmarin (iako je super i sa začinom) i dobro maslinovo ulje. Njam njam! :)

Sastojci

1 kg mladog krumpira

2 prstohvata ružmarina (začina) ili jedna veća grančica svježeg

sol po želji

papar po želji

maslinovo ulje po potrebi (barem 3-4 žlice)

voda

Postupak 1

Dobro operite krumpire. Pokušajte nabaviti što manje i da budu otprilike slične veličine. Ja ovdje imam krumpire u 3 boje, ali ovaj naš bijeli je i dalje najbolji pa da ne mislite da ovaj tamno ljubičasti nečem posebno služi. Zapravo, taj je i najsuši, nije baš dobar. 

Krumpire stavite u veću tavu (koju, po mogućnosti možete poklopiti) tako da kraj svakog krumpira ostane malo mjesta. 

Zalijte s 3 žlice maslinovog ulja (može i malo više, a možete i pomiješati sa suncokretovim ili nekim drugim), promiješajte.

Posolite, popaprite i stavite ružmarin. Sve po ukusu. :)

Stavite na srednje jaku vatru, promiješajte sve i pustite da se peče kratko, 30ak sekundi, prije nego sve zalijete vodom. 

Zalijte vodom tako da samo vrhovi krumpira budu izvan vode. Ostalo se mora kuhati. 

Poklopite i pustite da se kuha. 

Možete i ne poklopiti, ali možda ćete morati još jednom dodati malo vode. Vidjet ćete. :)

Kad voda ispari, probajte jedan krumpir, najveći po mogućnosti. Ako je kuhan, ne morate dodavati više vode. Ako nije, dolijte još malo pa probajte još jednom kad i to ispari. 

Kad su krumpiri kuhani, uzmite šalicu ili čašu i svaki od njih lagano pritisnite da pukne. Promiješajte sve i dodajte ostatak maslinovog ulja (ne treba puno, možda jedna žlica). 

Pustite par minuta da se lagano zapeče i malo promiješajte da se svi okusi prožmu. 

I to je to! Možete mu dodati sjeckani peršin, koricu limuna ili pokapati s malo limunovog soka. Poslužite uz meso, ribu ili povrće. 

Postupak 2

Slično je. 

Mladi krumpir dobro operite i stavite kuhati s korom. Kad je kuhan, iscijedite vodu i pustite da se malo prohladi. Narežite na ploške i stavite u tavu na zagrijano maslinovo ulje da se zapeče. Začinite s malo soli (ili kako već volite), ružmarinom, ribanom koricom jednog limuna, sjeckanim peršinom i nasjeckanim češnjakom. Kad krumpir dobije boju, gotov je. 

Ako ćete uz sve to raditi i blitvu, evo postupka. :)

Blitvu operite i odrežite listove od zadebljanje. Zagrijte vodu, posolite je i stavite kuhati deblje dijelove. Nek se kuhaju dvije minute. Kad su ti blitva prutići gotovi, ugasite vatru i u vrelu vodu ubacite listove blitve. Promiješajte i ostavite tako dok blitva ne omekša.

Ja blitvu počnem pripremati (zagrijavati vodu) dok se hladi krumpir. Blitva se ne kuha, samo ju treba umočiti u vrelu vodu i pustiti da malo omekša. 

Kasnije sve možete malo pokapati limunovim sokom i maslinovim uljem.

Dobar teeeek! :)

[masterblef]

Priča o lososu vol.2

Nakon recepta za losos u pećnici, evo još 3 jednostavna recepta za pripremu lososa. 

1. Losos na gril tavi

File lososa (s kožom) narežite na manje komade, posušite papirnatim ručnikom, nauljite maslinovim uljem, posolite i popaprite. Ne morate se bojati ni soli ni papra, stavite koliko volite. Ja sam ovdje stavila i malo svježeg peršina. 

Na internetu ima dosta recepata s marinadama, ali, po meni, to je potpuno nepotrebno. Ako imate dobru ribu, nisu vam potrebni nikakvi dodatni okusi. 

Zagrijte gril tavu i stavite losos da se peče (na gril tavu stavite stranu s kožom).

Grilajte na srednje jakoj vatri (temperaturi) 4-6 minuta sa svake strane. 

Uz losos sam poslužila i svoj omiljeni krumpir s ružmarinom. :) 

2. Losos na običnoj tavi (koju možete poklopiti)

Vrijedi sve kao i dosad, malo ulja, soli i papra. 

Stavite filete lososa na zagrijanu tavu, koža je okrenuta prema dolje. Vatra je srednje jaka prema jačoj - ne maksimalno jaka. :) 

Poklopite tavu i pustite da se losos peče. 

Ovaj put nećete okretati filete nego ćete pustiti da se koža skroz ispeče, da postane hrskava. Toplina će sama otići do vrha lososa, a budući da je tava poklopljena i sve se kuha u vrućem zraku, ne morate se brinuti da će biti sirovo. 

Pecite desetak minuta. Teško mi je odrediti koliko dugo jer ovisi o tome koliki su komadi i kakva je vatra, ali vidjet ćete da je gotovo kad cijeli losos promijeni boju i postane rozast do bjelkast, a koža smeđa i hrskava. 

Pogledajte svako malo kako napreduje. 

Ovo mi je definitivno omiljeni način pripreme lososa jer je kožica nevjerojatno ukusna. Inače je uopće ne jedem, ali u ovoj kombinaciji mi je jednako fina kao i meso, ako ne i bolja. 

3. Losos u pećnici s povrćem

Povrće koje volite i imate (u mom slučaju krumpiri, mini paradajzići i šparoge) stavite peći u pećnicu s maslinovim uljem na 200 stupnjeva otprilike na sat vremena. Ako stavljate šparoge, njih stavite nakon 50 minuta u pećnici, a i paradajziće možete staviti kasnije, krumpiri se peku najduže. 

Sve posolite i popaprite. 

Nakon sat vremena izvadite povrće iz pećnice, promiješajte i napravite malo mjesta za losos. 

Losos prethodno posolite i popaprite. 

Stavite natrag u pećnicu i pecite još 6 minuta! 

Izvadite i papajte. 

*** Sretno s pripremom, nadam se da ćete negdje uspjeti naći fini, svježi losos. 

Ako, pak, niste te sreće i ako možete nabaviti samo smrznuti, odmrzavajte ga u hladnjaku 1-2 dana. 

Dobar tek! :) 

[masterblef]

Priča o lososu vol.1

Prva stvar koju primijetiš kad dođeš u Seattle je nevjerojatna količina ribe koja se kupuje, prodaje i poslužuje u cijelom gradu. 

Skulpture lososa, orki, školjki i drugih morskih stvorenja po cijelom su gradu, a ovdje je i najpoznatiji fish market na Sjeverozapadnom Pacifiku, Pike Place Market, o kojem sam već pisala. 

Sve je u znaku ribe i, kad smo se doselili, svi su nas ispitivali jesmo li probali ribu. Pa jesmo li? Prvih par mjeseci baš i ne. 

Ispočetka smo se više bavili isprobavanjem različitih vege verzija svjetskih kuhinja i to je bilo dosta uspješno. :) Samo ponekad bismo jeli ribu u restoranima jer, ako je negdje riba fina i svježa, to je ovdje. Trebalo je to iskoristiti. 

Sjeverozapadni Pacifik nevjerojatno je povoljna okolina za losose. U kulturi starosjedioca, losos je odigrao ključnu ulogu, a održiva ravnoteža u ekosustavu ljudi i lososa razvijala se i trajala je više od 1500 godina. 

Naravno, u 19. stoljeću došli su Amerikanci u potrazi za zlatom i jako brzo dogodila se dramatična promjena u tehnikama i količini izlova. U kasnom 19. stoljeću i početkom 20. stoljeća, sa snovima o brzom bogaćenju koji dolazi s velikim izlovom, Pacific Northwest doživio je poznatu “losos krizu”.

Losos u konzervi postao je fast food za cijelu radničku klasu, a do 1883. u regiji se otvorilo više od 50 tvrtki za preradu i konzerviranje lososa, a od ribarenja je živjelo više od 2600 profesionalnih ribara sa svojim obiteljima. 

Tvornice konzervi smatrale su da je zaliha lososa beskonačna, a posljedica toga bile su ogromne količine bačene ribe ako bi ribari ulovili više nego što su tvornice mogle preraditi ili ako bi, s lososom, ulovili i ribu koju nisu planirali prodati. Primjerice, u proljetnoj i ljetnoj sezoni, tvornice bi prerađivale samo Chinook losos, sva ostala ulovljena riba bacala se natrag u rijeke. 

Kako je rasla konkurencija među ribarima i kako je losos polako nestajao zbog takvog suludog izlova, mnogi su ribari pisali vladinim agencijama da zabrani pojedine načine komercijalnog ribolova i tražili zabranu izlova u najugroženijim područjima.

Do kraja 19. stoljeća shvatili su da zaliha lososa ipak nije beskonačna, no alarmi za spas divljeg lososa uključili su se tek u 20. stoljeću. 

Ipak, zbog nerazumijevanja problema, dugo se ništa nije rješavalo ili se rješavalo loše. Problemi su, naime bili duboki i kompleksni i doticali su prava i potrebe američkih starosjedioca, opstanak ribarskih obitelji, ali i potrebe regije za hidro energijom, s obzirom da su i izgrađene brane bile dio problema s opadanjem riblje populacije. 

Sto godina kasnije, održavanje ravnoteže između ekonomskih potreba i spašavanja lososa i dalje je jedan od najvećih ekonomskih izazova na Pacific Northwestu.

Općenito, imam velike životne i moralne dvojbe oko jedenja ribe i najradije bih je totalno izbacila iz menija. Mislim da polako idemo prema tome jer je jedemo sve manje i manje, a recepti koje ću danas podijeliti s vama zapravo su isprobani još prije mjesec, mjesec i pol.

Divlji losos iz pećnice

Priprema lososa iznimno je jednostavna, a kako god ga pripremili, ispast će fino ako imate sreće da možete kupiti dobar komad ribe. 

To je jednostavno, ali jako fancy jelo, pogotovo u Hrvatskoj, gdje losos košta jednako kao i ovdje ili malo više, a Amerika ima jedno 5x viši standard. 

Kad smo govorili da jedemo losos, zvučalo je kao dosta veliko preseravanje, ali ovdje svi jedu puno lososa i nije ništa skuplji od drugih vrsta ribe ili drugih vrsta mesa. 

Losos se priprema u raznim kombinacijama, ali nama je nekako najdraže ispeći ga u pećnici ili na gril tavi s minimalno začina. Meso lososa je jako fino, potpuno je nepotrebno tovariti ga s raznim začinima. 

Najbolji savjet za pripremu lososa pročitala sam na TheKitchn.com i kaže da je za najbolju pripremu lososa potrebno kupiti najbolji losos koji si možete priuštiti. 

Postupak

Uzmite filet lososa i, ovisno o tome koliko je velik, razrežite ga na nekoliko komada otprilike jednake veličine. 

Posušite komade papirnatim ručnikom. 

Svaki komad namažite maslinovim uljem (vrijedi isti savjet kao i za losos; kupite najbolje ulje koje si možete priuštiti). 

Pospite s malo (ili malo više, ne morate se bojati) soli i papra i pustite da tako malo stoji prije nego ga stavite u pećnicu. 

Losos se jako brzo peče pa pazite da ga ne isušite. Na TheKitchn.com savjetuju 4 do 6 minuta pečenja na svakih 1,30cm debljine. 

Fileti su obično na najdebljem dijelu široki oko 2 centimetra, možda ponekad do 2 i pol cm pa takve deblje možete peći i 8 minuta. 

Svi fileti koje sam ja radila pekli su se 6 minuta na 215-220 Celzija i ispali su savršeno! Ako volite malo sirovije meso, pecite 4 minute.

Na rešetku stavljate kožu, meso je okrenuto prema gore. 

Za vrijeme pečenja, fileti će malo promijeniti boju i postati rozasti. 

Znate da su gotovi kad vilicom jednostavno možete otkinuti dio. Uglavnom, pecite ih 6 minuta, rijetko kad morate duže. Bolje da su malo rare nego da se posuše. 

Možete ih pokapati s malo limunovog soka ako volite. 

Poslužite odmah! :)

[masterblef]

Kako napraviti jednostavnu i zdravu čokoladu?

Jako jednostavno! :)

Sve što je potrebno je osigurati da imate sirovi organski kakao, kakao maslac ili maslac od kokosa i neko prirodno sladilo i vaša sirova čokolada je spremna! Ako se baš želite razbahatiti, u smjesu ubacite pržene bademe, lješnjake, bobičasto voće, ekspandiranu rižu (puffed) ili bilo što drugo što volite. 

Ovakvu čokoladu nećete baš tako brzo natovariti u sebe (kao što ja radim) i prilično je zasitna, tako da preporučujem da što više eksperimentirate, nađete omjere koji vama odgovaraju i posegnete za zdravom domaćom čokoladom svaki put kad se zaželite slatkog!

Nemam točne omjere jer doslovno samo sipam sve iz vrećica, ali za orijentaciju možete pročitati ovaj recept za sirovu čokoladu koji sam objavila ranije. 

U sadašnjoj sam verziji koristila sirovi kakao, maslac od kokosa, komadiće gorke čokolade, pržene bademe, kupine i maline. Bilo je bittersweet, prava simfonija! :)

Postupak za pripremu je jednostavan. 

Na pari otopite maslac (koji god koristili), a kad se otopi, u njega nasipajte sirovi kakao, zasladite prirodnim sladilom i promiješajte da nestanu sve grudice. Gustoća je, otprilike, kao u sljedećem videu. Ne mora biti puno gušće; iako izgleda dosta tekuće, maslac će zgusnuti cijelu masu u frižideru. 

U posudu u kojoj ćete pripremiti čokoladu stavite peki papir i posipajte ga lješnjacima, bademima i svime ostalim što ćete ubaciti u čokoladu. Ne morate ničime ako ne želite. :) 

Preko svega prelijte kakao smjesu. Ako želite ubaciti još nešto, ubacite sad prije nego se učvrsti. 

Stavite u frižider na neko vrijeme, barem dva sata. 

Između jedenja čuvajte u frižideru jer se maslac (pogotovo kokosov) otapa na sobnoj temperaturi. 

Uživajte i eksperimentirajte! :)

Isprobavajte različite omjere i punjenja. Ako volite čokoladu, investicija u sirovi kakao, kakao maslac ili kokosov maslac (pronađite ih u trgovinama zdrave hrane) višestruko će se isplatiti. 

Osim što ste totalno kul jer radite svoju čokoladu, radite i zdrave slatkiše koji su dobri za vaše zdravlje. Nije sirovi kakao bez razloga superhrana! A zar nisu zdravi slatkiši baš ono što od nebesa zazivamo svaki put kad se prejedemo (nezdravog) slatkog? :)) 

Život je kratak, neka bude sladak!

Puse, Martina :)

[masterblef]

Naan svaki dan

Naan mi je trenutno omiljeno pecivo. 

Prvi put sam ga radila kod kuće i ispao je predobro! Puno bolje od kupovnog, iako mi je i ta verzija jako fina. 

Ako ne znate gdje biste kupili naan, evo jedan odličan recept za naan koji sam pronašla na allrecipes.com. 

Ako ne znate što je naan, niste jedini. Nisam ni ja znala do nedavno, a gle me sad. :D Naan ili nan je, inače, ravni kruščić koji se često koristi u indijskoj kuhinji i, općenito, kuhinji zapadne, središnje i južne Azije. Riječ naan potječe iz Irana i znači mali krokodil. Šalim se, znači kruh. 

Naan se peče u tandoor pećnici, ali kako ja imam samo ikea gril tavu i indukcijsku peć, zaključila sam da ni ne želim znati što je tandoor. Bit će dobro ovako. Ma, bit će savršeno! :) I bilo je. 

Uzmite si vremena za pripremu ovog recepta jer se mora dizati i, ako želite, slobodno napravite i duplu dozu. Bez problema kuglice tijesta možete zamrznuti i odmrznuti po potrebi. Potrebno im je oko sat vremena (i manje ako su male) da se odmrznu i mogli biste se jako razveseliti jedan dan kad vam ponestane kruha u kući. 

Ja volim naan uz humus, ali humus volim i samog na žlicu pa taj moj magic combo i nije od neke pomoći drugim ljudima. Slobodno jedite naan kako god želite, može i bez ičega, a može i sa svime. :) 

Sastojci

1 paketić suhog kvasca

240ml tople vode

1 žlica šećera

3 žlice mlijeka

1 jaje, razmućeno

2 čajne žličice soli

4 1/2 cups glatkog brašna (izračunat ću koliko je to grama)

maslac po potrebi, 3-4 žlice (slani maslac po mogućnosti)

Postupak

U većoj posudi rastopite kvasac u toploj vodi. 

Pustite da se diže 10 minuta, a onda umiješajte šećer, mlijeko, jedno razmućeno jaje, sol i brašno. Mijesite nekoliko minuta, tijesto mora biti mekano i lijepo se odvajati od posude. Kad dobijete lijepo glatko tijesto, nauljite mrvicu posudu, stavite tijesto unutra, pokrijte i ostavite da se diže barem sat vremena. 

Kad se volumen tijesta udvostruči, još ga malo mijesite, a u ovom trenutku možete u njega umješati i sitno sjeckani češnjak. Ja to nisam napravila ovaj put, ali inače je jako fino. 

Pustite da se diže još pola sata. 

Nakon pola sata (ili malo više) izvadite tijesto iz posude, promijesite ga i zarolajte. Podijelite ga na 8 dijelova od kojih oblikujte kuglice. Možete ga podijeliti i na više dijelova ako želite više manjih naanova. 

Rastopite na laganoj vatri 3-4 žlice maslaca (u posebnoj posudi). 

1 žlicu maslaca stavite na gril tavu u kojoj ćete peći naanove. 

Razvaljajte kuglice u obliku suzica. :) Isprobavala sam različite debljine tijesta, od par milimetara do skroz tankih i sve mi je super ispadalo. Tijesto je mekano, pjenasto, stvarno jako fino.

Kad razvaljate komad tijesta, premažite ga maslacem po gornjoj strani, a onda tu namazanu stranu stavite na gril tavu. 

Pecite 2-3 minute ili dok se ne počnu pojavljivati mjehurići i tijesto s donje strane počne smeđiti. Prije nego okrenete tijesto na drugu stranu, nauljite stranu koja se trenutno ne peče. Okrenite i pecite još 2-3 minute, ovisno o debljini tijesta. 

Po potrebi stavite još maslaca na tavu. 

Ta-daaaam! :) 

Tandoori, moš misliti. 

I onda ih ovako narežete na manje komadiće da ne morate double-dippati. :) 

I onda njupate naan i domaći humus (<-- savršeni recept) i odjednom je život prekrasan. 

:) <3 

[masterblef]

Što je košer ili kako židove nahraniti humusom

Kod Ricka i Jodi smo prvi put bili nekad oko Halloweena. 

Donijeli smo u goste crveno vino, birala sam ga 15 minuta u trgovini. Na kraju sam, na preporuku tete iz dućana (+ sviđala mi se etiketa) odlučila uzeti neko Pacific Northwest vino. Kao, da probamo. Naravno da ga nismo uopće otvorili te večeri, pili smo neke europske pive. 

Paul, simpatični lik kojeg smo te večeri upoznali i njegova žena Jane Doe donijeli su i six pack nekog pale alea. 

Dave, drugi simpatični lik koji izgleda kao Robert iz Svi vole Raymonda (ali, iz nekog razloga mu to nije bilo smiješno, valjda nikome nije zabavno kad mu kažeš da izgleda kao sporedni lik) je donio 3 kutije sladoleda.

I jedno i drugo smo jeli / pili te večeri, uz superkul vege lazanje i ostale vege divote koje je spremio Rick. Kakav super lik, mislila sam, napravio je samo vege jela, a nije vegetarijanac! 

Nije mi bilo jasno zašto je moje pomno birano vino ostalo šugavo nepopijeno, a sladoled višestruko proslavljen i pohvaljen, sve dok nas Rick i Jodi nisu pozvali na Hanuku. Na Hanuku!

Zapravo, ni tad mi nije bilo jasno jer ne znam ništa o Židovima i košeru, osim da u svako drugo jelo koje nalazim na internetu ide kosher salt. Dan danas se nisam potrudila proguglati i saznati koja je razlika u odnosu na, ne znam, pašku sol, ali sigurno je jako komplicirano, kao i sve što ima veze sa košer hranom. Kladim se da košer sol ne smijete uzimati istom žličicom kao i nutellu, a sigurno ima veze s klanjem svinja. 

Nismo otišli na Hanuku, da skratim. 

Kad sam se vratila u Seattle, prvo sam guglala slave li Židovi Božić. Ne, Židovi ne slave Božić, pobogu. 

Onda sam nekad u 4 ujutro, dok me još uvijek prao jet lag, guglala što je to košer hrana, koja to hrana totalno nije košer i ima li smisla uopće se toga uhvatiti. 

Za one koji ne znaju, evo pravila: 

Tora zabranjuje jedenje krvi. Židovi ne jedu krv jer je u njoj duša životinje. To se odnosi samo na sisavce, ne na ribe. Zbog toga je važno iscijediti svu krv iz mesa životinja za vrijeme kolinja. 

I još jedna važna stvar, meso se ne smije jesti u kombinaciji s mliječnim proizvodima. Zapravo, to odvajanje mesa i mliječnih proizvoda uključuje i razdvajanje posuđa u kojem ga pripremamo, spužvi, krpa, žlica, vilica, noževa, ama baš svga. Košer kućanstvo ima barem dva seta posuđa - jedan set za meso i jedan za mliječne proizvode. 

Ono, ako su Rick i Jodi košer, moram ići u Ikeu po još jedan beštek, duple lonce i tave. 

Te noći, u 4 ujutro, saznala sam da su sladoled i pivo košer. Moje vino koje sam donijela na druženje - baš i ne. :D 

Unatoč cijeloj košer drami, odlučili smo pozvati ih u goste iza Nove godine. 

Imala sam cijeli neki genijalni plan kako ću napraviti košer čuda, ali, eto, na dan košer tuluma uhvatila sam se kako pripremam humus. HUMUS! 

I onda drama. Čekaj, židovi. Jel oni jedu humus? Smiju li židovi jesti arapska jela? Jer Izrael, Palestina i to. Pojas Gaze. Bum bum, ratatatata?

Znači, nemamo ovdje posla s ortodoksnim židovima. Riječ je o dvoje super ljudi s kojima pričamo o stvarima koje volimo i koji ni u kojem trenutku nisu spomenuli ni židovstvo ni košer ni Benjamina Netanyahua ni Mahmouda Abbasa ni Bashara al Assada. Drama je samo u mojoj glavi. Ajm from Kroejša, vot du aj nou abaut đus, sori for maj ignorens. 

Zadnjim malograđanskim snagama nagovaram Vedrana da pošalje poruku i pita postoji li nešto što ne jedu. 

- Sve jedemo, kažu nam. 

- Ok, mi radimo hummus i vege burgeriće, kaže Vedran.

- Odlično, to sve jedemo, ponavljaju. 

- Mogli smo to odmah tak riješiti, mislim si. Humus it is!

Našla sam u Whole Foodsu neko košer vino, ali na kraju sam se sebično odlučila za totalno-ne-košer muškat. Svemir me odmah kaznio tako da nam je sav alkohol ostao na blagajni jer, unatoč tome što Vedran i ja ne izgledamo maloljetno (dobro, ja nekad da, ali Vedran nikad ne) i što smo pokazali hrvatske osobne, jedini dokaz da smo punoljetni njima je, iz nekog razloga, bila isključivo putovnica. Prostrijelila sam blagajnicu pogledom (u Americi smo, ima sreće da od oružja zasad nosim samo pogled) i izašla van kao furija. Kako se samo usuđuju ne prodati mi muškat! Muškat! Pa to praktički i nije alkohol. 

Long story short, kupili smo alkohol u drugom dućanu. 

Humus i naan

Humus sam radila po prvom receptu koji sam našla na internetu i, začudo (ili ne), piše da u njega ide košer sol. Stavila sam običnu, neku lijevu. 

Primijetila sam da je ovdje prilično jednostavno kuhati. 

Sve što piše u receptima, koliko god neobično i egzotično zvučalo, možeš kupiti skoro u svakoj trgovini. Ne sjećam se kad sam zadnji put guglala xy substitutes. 

Sve imaju. 

Ali ništa nema okusa. 

Pokušavam objasniti ljudima da ne, to nije okus paradajza / ne, to nije okus parmezana / ne, to nije okus jaja / ne, to nije okus mrkve / ne ne ne, gdje su okusi, to nije taj okus. 

Odgovaraju mi da možda nije sezona. 

Čak sam i povjerovala u spiku sa sezonama dok mi nije sinulo da, ok, možda nije sezona u Seattleu, ali sigurno je sezona u Kaliforniji. Ili na Floridi. Donesite mi paradajza, nemojte lagati napaćeni hrvatski narod da imate paradajza s okusom ako ga nemate! 

Imala sam fiks ideju da ću raditi domaći naan, ali bila sam preumorna od dočeka Nove godine doma na kauču pa sam ga odlučila kupiti. 

Srećom, naan, kao i sva druga peciva svih mogućih svjetskih kuhinja, kao što sam se već pohvalila, možete pronaći u skoro svakoj trgovini. 

Ovo se baš i ne naziva kuhanjem - eventualno miksanjem gotovih namirnica na kuhinjskim površinama uz povremeno zagrijavanje nekih namirnica na tavi. 

Svemir će mi vratiti s kamatama i za ovu trenutnu lijenost, znam već. :)

Btw, pojeli smo humus mljackajući, bio je dobar. 

[masterblef]

Dark Chocolate Side of The Moon

Sve je skupo u Americi, a svakako najskuplje je zdravlje. 

Kad sam u trgovini i biram voće i povrće, imam neki tjeskobni, paranoični osjećaj da ću se otrovati nakon prvog zalogaja, ali vjerojatnije je da će to biti kroz par godina, ne baš odmah. :) Ovdje potpuno zdravo za gotovo uzimaju činjenicu da će, u nekom trenutku, 2 od 3 osobe oboljeti od tumora, a na televiziji neprekidno idu reklame za razne lijekove i dopunska zdravstvena osiguranja. Dosta ludo. 

Istovremeno, sve više ljudi traži i kupuje organsku hranu, ali ta je hrana i dalje dvostruko skuplja i rezervirana samo za one s većim primanjima. Zapravo, nije organska hrana toliko skupa, koliko je skupo sve ostalo, a neorganska hrana jeftina. Inače, to što je hrana organska, free range, fair trade, što god, ne znači da ima ikakvog okusa. Ne znam kak to uspiju. 

Da ne duljim, lijepo nam je ovdje, ali u strahu smo za život pa smo odlučili ulagati u organsku hranu. Zvučimo kao par najvećih hipstera na svijetu, znam. Ako išta znači, ne kupujem Pumpkin Spice Latte u Starbucksu. 

Ove smo godine zbog preseljenja imali Božić na horuk, tako da nije bilo božićnih kolačića ni tradicionalne vege božićne hrane, ali napravili smo tradicionalni badnji chow mein i božićnu pizzu. 

Ova veganska čokoladna torta došla je na red za pripremu tek na sam Božić, što je super jer inače do Božića već sve pojedem. :D 

Torta je, naravno, ultra ultra čokoladna, veganska, ne peče se i jako je fina. Hipsterijana.

Sastojci

150g badema (mljevenih)

200g datulja

4 žlice javorovog sirupa (ili više ako želite slađe; 2 za podlogu, 2 za kremu)

800g kokosovog mlijeka (2 konzerve)

250g tamne čokolade

3 žlice sirovog kakaa (opcionalno, može i malo više čokolade)

džem od maline, borovnice i sl. (bilo koji kiselkasti koji volite)

komadići tamne čokolade (chocolate chip)

Postupak

Na suhu vruću tavu stavite bademe i tostirajte ih par minuta dok ne postanu smećkasti. Povremeno promiješajte da se ispeku što ravnomjernije. Kad su gotovi, prebacite ih u blender. 

Sameljite bademe pa im ubacite datulje i sameljite sve zajedno. Ako imate slabiji blender, radite ovo u nekoliko navrata. 

Dodajte 2 žlice javorovog (ili nekog drugog) slada, sve lijepo promiješajte i utisnite u namašćeni kalup ili u kalup s peki papirom. 

Podlogu premažite tankim slojem pekmeza (2-3 žlice) i stavite sa strane. 

Pripremite čokoladni nadjev.

Stavite posudu na laganu vatru. Procijedite kokosovo mlijeko da se riješite tekućine pa čvrsto bijelo kokosovo mlijeko stavite u posudu na vatru. 

U kokosovo mlijeko natrgajte tamnu čokoladu i ubacite sirovi kakao. 

Polako miješajte, ne mora zavrijeti. Gotovo je čim se čokolada otopi.

Kad dobijete glatku smjesu, ubacite u nju malo chocolate chipića, promiješajte lagano i prolijte je po bademastoj podlozi. 

Pospite sa još malo chocolate chipa da dobijete mjesečeve kratere i čokoladne planine. :) 

Stavite u frižider na minimalno 2-3 sata! :) 

Poslužite uz prave maline, borovnice ili neko drugo kiselkasto bobičasto voće! :)

Genijalno! 

[masterblef]

-Pike Place Market-

Jeste li bili na bacanju ribe?

Jeste li bili na bacanju ribe, pitala me Ingrid Porter kad smo se našli ispred svinje.

Vidjela sam izdaleka, ali nisam baš razumjela koncept, odgovorila sam.

Ah, jaaaa, du musst go see zis, iz is very interesting, dalje me nagovarala Nijemica Ingrid, američka snaha. Nagovaranje je bilo popraćeno usiljenim smješkom jer nijedna od nas, zapravo, ne misli da je bacanje ribe predstava svjetskog kalibra i da će završiti na Broadwayju.

Bacanje ribe je baš to što piše. Bacanje ribe. Jedan ribar baci ribu drugome na štandu. Ovaj drugi uhvati. Ili ne uhvati. I onda tu ribu prodaju nekome. Valjda ne prodaju onu koja je pala, hm.

Zapravo, kad sam prvi put vidjela taj performans, bio mi je super i pljeskala sam zajedno s ostalim (japanskim) turistima. Onda sam ga vidjela i sljedeći dan. I dan nakon toga. Pa i po nekoliko puta u danu. Nakon toga sam više promatrala turiste kako plješću nego samo bacanje ribe, a pored performansa sam počela nervozno prolaziti kao svaki drugi Seattleite i mrmljati “joj, vi turisti, dajte mi da prođem.”

(Jedan od hipsterskih bacača)

Ingrid je Nijemica u penziji, a povremeno se bavi life coachingom, barem joj tako piše na vizitki koju mi je dala još u avionu, negdje visoko iznad Greenlanda.

Prije petnaestak godina udala se za američkog znanstvenika Roberta Portera, frenda raznih osnivača Microfosta, a inače inženjera u Boeingu, pionira istraživanja mikrovalova i čovjeka punog priča zbog kojih pomisliš “dobro, za kaj ja živim”. Ingrid nije impresionirana Bobovim pričama i često ga prekida samo da bi rekla nešto simpatično, ali minimalno smiješno i maksimalno nevažno. Čini mi se da misli da nam Bob dosađuje, ali Vedran i ja upijamo svaku njegovu riječ.

Upoznali smo ih u avionu. Ingrid je bila jedna od onih prpošnih ljudi koji misle da se 11-satni let može iskoristiti na razne načine, a beskonačno buljenje u televizor nije jedan od njih. Vedran i ja smo bili na zadnjim sjedalima i često smo ustajali i pili kavu kod zaleđenog prozorčića. 

(pogled s prozorčića)

Na jednom od takvih “nađemo se kod prozorčića” događaja, pridružila nam se i Ingrid. Iako joj je muž Amerikanac, engleski joj je prilično loš pa sam rekla da neke stvari može reći i na njemačkom jer, ono, ich verstehe deutsch ein bisschen. Naravno, ispalo je da je 70% stvari ispričala na njemačkom, a od tih 70% razumjela sam otprilike pola, ostalo sam povezivala na najzačudnije načine. Odgovarala sam joj na engleskom jer mi je, od svega što sam devet godina učila na satovima njemačkog, ostalo samo “meine Beine, deine beide, alles zusammen”. Moja noga, tvoja noga, sve zajedno. :D Znam i onu slavnu “meine kokoš preko plota geprht”.

Na broken englishu i broken deutschu uspjele smo se dogovoriti da ćemo se vidjeti u Seattleu kad se vrate s Havaja.

Nađemo se pred svinjom!

Tri tjedna kasnije, jednog kišnog sijetlškog dana, dogovorili smo se da ćemo se naći s njima na placu, pred svinjom.  

Plac je slavni Pike Place Market, najpoznatiji plac na cijelom Pacific Northwestu, a svinja se zove Rachel. 

(Fotka preuzeta s DowntownSeattle.com)

Ono što je u Zagrebu “pod satom” ili “pod konjem”, u Seattleu je “pred svinjom”. Rachel rijetko kad možete fotkati ovako kako je fotkana na slici gore, oko nje uvijek je brdo ljudi koji rade selfije, sjede na njoj i viču điha điha ili se ispred nje samo sastaju i idu dalje jesti besmislene piroške ili piti kavu u prvi Starbucks na svijetu. Ispred Piroshky Piroshky i starog Starbucksa je konstantno red od 100 ljudi pa se nijednom nisam mogla prisiliti da idem tamo. 

Nego, Rachel. Po zanimanju kasica prasica, Rachel je, ustvari, najpoznatija stanovnica Pike Place Marketa. Na ovom mjestu stoji već 25 godina, a dosad je skupila više od 200 000 dolara za organizacije kao što su Pike Market Child Care & Preschool, Pike Market Medical Clinic, Pike Market Senior Center i Downtown Food Bank. Svima njima upravlja Pike Place Market Foundation. 

Rachel se u skupljanju novca nedavno pridružio i mlađi brat Billie. 

Pike Place Market nevjerojatno je lijep i fotogeničan. Uz Space Needle, sigurno najpoznatije mjesto u gradu. 

Svakako najveselije...

... najšarenije ...

... i najfinije.

Miris dimljenog lososa je ono što će vas, uz miris marihuane, pratiti po cijelom gradu. Seattle je radnički grad, nevjerojatno ponosan na svoju ribarsku tradiciju. Doduše, i na novopečenu tradiciju mnogobrojnih kioska s travom. Trava je, naime, u Seattleu legalna. :) 

Organski hipsteraj i urbani kokošinjci

Ono što me najviše oduševilo na Pike Place Marketu je ogromna količina mladih ljudi koji rade na štandovima i prodaju svoje proizvode. Ima, naravno, i starijih, ali Seattle je poznat po tome da je zelen, da mlada hipsterska djeca usred grada gradi urbane kokošinjce, da mnogi od njih uzgajaju organsko voće i povrće i nije im ni najmanji problem svoje odlične proizvode prodavati na placu. 

Naravno, nije uvijek bilo ovako... s puno lampica...

Nekad je bilo ovako...

Song of the Earth

Ljudi koje vidite na crno-bijeloj slici većinom su japanski farmeri. 

Japanci su u Seattle stigli 1880-ih godina. Po dolasku, radili su u rudnicima ugljena, u pilanama, na gradnji željeznica ili su prerađivali losos u američkim tvornicama.  

Takvi vrijedni kakvi jesu, već 1930-ih posjedovali su oko 70% farmi na području Seattlea. Svoje proizvode prodavali su i na Pike Place Marketu. 

Nakon japanskog napada na Pearl Harbor 1941., Amerikanci su jedva dočekali da ih sve redom pošalju u konc logore. Kažem, jedva su dočekali, jer su još 1919. osnovali Anti-japansku ligu kako bi spriječili Japance da sudjeluju proizvodnji hrane jer su zauzeli prevelik dio njihovog tržišta. Kad je rat završio, dopustili su im da se vrate iz logora, ali izgubili su svoje kuće i farme. 

Song of the Earth je mural koji se nalazi na samom ulazu u Pike Place Market, a 1998. izradio ga je umjetnik Aki Sogabe kako bi obilježio povijest japanskih amerikanaca na Pike Placeu.  

Zbog svoje povijesti, Pike Place Market danas nije samo tržnica, već mjesto na kojem se slave okusi, glazba, multikulturalnost i šarenilo. Svi su pozvani da dođu na slavlje života, da budu neposredni i otvoreni prema svima. 

U tom kontekstu, čak i ono “bacanje ribe u zrak” s početka priče dobiva smisao. Hrana je veselje. 

Riba s ovog placa vjerojatno je među najboljom ribom na svijetu. To treba slaviti svaki dan! :) 

Kako to otprilike izgleda, možete vidjeti u ovom videu. 

Sve ovo nije mi ispričala njemačka Amerikanka Ingrid Porter. Zapravo, rekla je da ne zna ništa o Seattleu i da će nam Bob ispričati sve što nas zanima. Pitala me imam li neke rodbine u Njemačkoj pa sam rekla da imam tetu u Nurnbergu. Čula je prvi put od mene da su tamo bila neka suđenja ratnim zločincima, hm. Rekla je da Bob zna te stvari bolje od nje jer on čita povijesne knjige pa možemo s njim pričati i o Europi. Neobično je da netko tko je već u penziji ne zna baš ništa, ali možda je to blagoslov. Možda ona ustvari zna sve što je potrebno znati. Ingrid je definitivno najveselija osoba koju sam ikad upoznala. Totalni ignore - recept za sreću? 

Ingrid i Boba ste možda i sreli, ljetuju u Istri.

Nego, javite se kad dođete u Seattle. Nađemo se pred svinjom, stanemo u red za piroške (prisilit ću se), popijemo kavu u prvom Starbucksu, prošećemo uz more, kupimo dalije, aplaudiramo bacanju ribe, kupimo ribu, napravimo ručak, a navečer odemo na koncert u grad. Ili u Kanadu. :D 

That Pacific Northwest life... 

[masterblef]

Lažne arepe, iskreno dobre :)

Početak mog Masterblef putovanja bile su arepe - genijalne venezuelanske pogačice od bijelog kukuruznog brašna. 

Priprema im je najjednostavnija ikad (doslovno se pomiješa brašno s vodom, a one se magično iz rijetke smjese pretvore u tijesto), peku se na tavi bez ulja, mekane su toliko da se tope u ustima i možete ih jesti s gotovo svim nadjevima kojih se možete sjetiti. Savršeno za sve koji nemaju vremena nakuhavati nakon posla! 

Nažalost, kod nas u Zagrebu ne možete kupiti P.A.N. masarepa brašno za pripremu arepa... barem ga ja nisam nigdje pronašla. Dobila sam ga od frendice koja ga je dobila iz Beča. Ne znam iz koje trgovine. :( U nekom trenutku smo bivša cimerica i ja čak razmišljale da ga naručimo preko Amazona, ali je frendica s vezama na carini rekla da će nam to najvjerojatnije zaplijeniti. Zaboga! Dajte nam da jedemo! 

Masarepa brašno je prethodno kuhano pa ga je potrebno minimalno peći. 

Neki dan sam u Eko Dobra priča Dućanu na Trešnjevci kupila kukuruzno brašno koje je bilo bjelkasto i prilično dobro usitnjeno pa sam pokušala istim postupkom napraviti lažne arepe. 

Nisu ispale dobro kao prave, bile su malo tvrđe, ali neloše!

U kombinaciji s dodacima, bile su prefine! :) 

Sastojci za 2 osobe

1 šalica bijelog brašna

1/2 žličice soli

1/2 šalice mlake vode

Postupak

Pomiješajte brašno i sol, dodajte vodu. Ako je prevodenasto, dodajte još malo brašna. Mora biti mekano, ali da možete oblikovati po centimetar debele polpete. 

Oblikujte polpete na dlanu i stavite ih peći na malo ulja. Pecite par minuta sa svake strane. 

Ovaj put radila sam ih sa: 

brzinskim aioli umakom (otprilike: 3 žlice majoneze, pola žličice Dijon senfa, malo češnjaka, sok pola limuna, 3 žlice vrhnja)

pečenim patlidžanom (ploške patlidžana pecite na malo ulja na gril tavi, posolite i popaprite prilikom pečenja; pecite par minuta sa svake strane)

skutom (u Lidlu košta 7kn, totalno otkriće), može i kozjim sirom

paprikom (domaća, njam)

paradajzom (domaći, hvala, mama!) 

vlascem (opcionalno)

Vedran mi je tad rekao da sam postala kraljica bruncha. :D 

Mogu živjeti s tim. :) 

Ostale arepas kombinacije potražite na Masterblef blogu i prisjetite se kako je mali Masterblef izgledao prije manje od godinu dana! :)

Živjeli brunch, doručak, ručak i večera! :*

Živjela Venezuela! :D 

[masterblef]

Salata od avokada

Imam taj neki majčinski poriv da nahranim sve oko sebe. I sebe. 

Dobro, to je već poriv za opstankom, ali sudeći prema kilaži, s opstankom trenutno nemam problema, tako da sad hranim druge. :) 

Kad mi dođu gosti, razmišljam samo o tome jesu li gladni i, ako jesu (ili nisu, nema veze), što bih im mogla napraviti za jelo. Petra je neki dan prespavala kod nas, a nakon cjelodnevnih akcija s razvoženjem zimske odjeće po gradu, na Trešnjevku smo se vratile gladne i žedne.

Napravile smo brzinsku pitu sa sirom, ali vidjela sam avokado u frižideru. S mojim apetitom, nije bilo teorije da će dočekati večer, kamoli sutrašnji dan. Odlučila sam napraviti salatu od avokada + sve zelenjave iz frižidera + skute + (tada tek otkrivene) redukcije aceta balsamica. 

Srećom, avokado koji sam kupila je bio mekan i zreo. To je bilo prvi put da sam u Konzumu uspjela naći avokado koji nije gnjil ili, pak, praktički sirov. 

Voljela bih da sam imala klice jer bi sigurno bilo još finije. Definitivno ću ih nabaviti za sljedeći put. 

Sastojci

1 avokado

Mladi špinat

Rikola - opcionalno

Skuta ili mladi kozji sir

Sok limete

150ml aceta balsamica

Postupak

Na tavi zagrijte aceto i zagrijavajte ga do vrenja. Kuhajte ga na laganoj vatri oko 7 minuta, tj. dok ne vidite da se pretvorio u kremu. Lako ćete vidjeti da je reduciran tako što ćete ga lagano promiješati kuhačom. Ako iza kuhače ostaje trag, tj. aceto se odvaja od dna posude, možete ga prestati kuhati.

Dok se aceto reducira, ogulite i narežite avokado.

Složite sve u posudi - zelenjavu, komadiće skute ili kozjeg sira i avokado.

Iscijedite po svemu pola limete i prelijte redukcijom aceta balsamica.

Gotovo za 10 minuta! :))

Kaže Petra da je fino! :) Jedemo iz istog tanjura jer smo si svi domaći. 

Troy žica, po običaju. Skroz je najslađa kad žica hranu, ali ti basenjiji su uvijek najslađi, ne znam kako to postižu. 

Daj, Troy, prekini. Ti ne voliš avokado, remember? :) 

Ali ja, zato, baš dosta volim. :) 

Ako niste sigurni kako odabrati i kupiti dobar avokado, prenosim savjete sa The Kitchn.  A ima i ovaj video. 

Avokado je kod nas stvarno preskup, a na kraju ga često kupimo nezrelog. Nezreli avokado je isto fin, ali definitivno se ne može pripremati na sve one načine koje ćete pronaći na internetu. Nemojte se bojati otrgnuti mu repić i vidjeti je li dovoljno zreo. Pobogu, košta 15 kuna, bolje mu je da je dobar. :)

Uspjela sam se prejesti salate.

Da, to se može! :) 

[masterblef]

Redukcija aceta balsamica

Ovo je priča o redukciji aceta balsamica i mom vjenčanju. 

Na kraju je i priča o pizzi jer je ovo ipak food blog, a ne “dragi dnevniče”, ali većina kukanja odnosi se na aceto balsamico kao leit motiv mog višemjesečnog post-svadbenog kukanja. 

Dakle, redukcija aceta balsamica bila je jedna od stvari koje su obilježile moje vjenčanje. Naime, Vedran i ja smo na vjenčanju imali malo ljudi i važno nam je bilo da svi dobro jedu i piju. Genijalni kuhar Deniz Zembo dao je sve od sebe i naša svadbena večera u Le Mandraću je bila, kako svi kažu, najbolja ikad! Mi već tada nismo jeli meso pa ne znamo je li istina, ali svi dan danas prepričavaju kako nikad nisu jeli bolji biftek i ostalo meseko. I bolje fuže i tartufe. I ostale slijedove. :) 

(sline su mi krenule, opet bih se udala samo da to mogu opet jesti)

E, sad, mi nismo jeli meso, ali jeli smo ribu. 

E, sad 2. To je sve bilo jako fino, ali Vedran i ja smo ostali gladni. Na vlastitom vjenčanju. Krivo smo se razumjeli svi od reda, veličanstveni sjaj pokvarenog telefona, rekla bih. 

Dok su se svi mastili i častili najboljim mesom ikad, Vedranu i meni su, kao glavno jelo, poslužili ovo:

Riba (zaboravila sam koja) na povrću u redukciji aceta balsamica. Kao što sam rekla, bilo je jako fino. Naravno, bilo je i dovoljno, nismo stvarno ostali gladni... Više je bio problem u tome što, kad odeš na vjenčanje, očekuješ da ćeš se natrpati. Pogotovo kad ideš na svoje. Barem sam ja to očekivala, možda mladenke to baš i ne očekuju, hm. 

Kada bih god nekome prepričavala vjenčanje, nekako bih uvijek naglašavala tu (ne)slavnu redukciju aceta balsamica koja je, ni kriva ni dužna, postala simbol moje svadbene patnje. Bilo bi tu žustre gestikulacije i povišenih tonova, a sjetila bih se i svih ostalih failova koji su se dogodili te olujne i snježne noći u Opatiji i Rijeci. Failovi su, naravno, sastavni dio bilo kojeg događaja u kojem ne držiš sve konce u svojim rukama već se svjesno odlučiš prepustiti drugima. Iz različitih razloga. Laissez-faire! Iliti, neka živu, neka radu. Hvala svima koji su nam pomogli, drugi puta ću pametnije, kaže moj frend Gibonni, a kažem i ja. Ne, stvarno, hvala svima! :) Bit će bolje drugi put. :) 

Nego, vratimo se na aceto. Od vjenčanja je prošlo devet mjeseci, acetovu redukciju sam spomenula barem devedeset puta, a da ni u jednom trenutku nisam znala o čemu se točno radi. I tko tu što reducira. 

Nedavno sam radila pizzu s karameliziranim lukom i kozjim sirom na koju je trebala ići redukcija aceta, ali sam je na kraju zaboravila staviti pa tad nisam uspjela saznati. 

I kaže gavran: nikad više Martina neće ne znati što je to redukcija aceta balsamica!

--> Representing Pizza s karameliziranim lukom, kozjim sirom i redukcijom aceta balsamica. 

Sljedeći put kad u restoranu nešto platite 30 kuna više samo zato što piše da je “u redukciji aceta balsamica”, sjetite se ovog. 

Stvar je samo u tome da aceto balsamico stavite na srednje jaku vatru (ne smije baš ključati) i pustite da se kuha desetak minuta dok tekućina ne ispari. 

To je, dakle, kuhani ocat. Reduciran je jer voda ispari iz njega. 

Vidjela sam da neki karameliziraju šećer i tek onda u to uliju aceto, ali odlučila sam napraviti najjednostavniju verziju. 

Nadam se da imate napu jer će cijela kuhinja smrditi po octu! :) 

Kad se balzamični ocat reducira, bit će gust kao neka kremica. Primijetila sam da je 10 minuta čak i previše za reduciranje. Dovoljno je i 7-8 minuta jer će se ionako dodatno stvrdnuti kako se bude hladilo. 

Postupak

Napravite pizzu! :) 

Recept i sastojke za pizzu pogledajte ovdje. 

Stavite posudu na srednje jaku vatru. U posudu ulijte 100-150ml aceta balsamica i pustite da kuha. Gotovo je u trenutku kad kuhačom možete napraviti trag na dnu posude... Kad vidite da se aceto zgusnuo i da više nije tekuć. 

Redukcijom aceta balsamica “pošarajte” pizzu. 

I dodajte rikolu! :)

Stvarno je jako fino i zvuči dosta skupo. Zapravo je samo jako fino. Nije skupo uopće! :)

Eto, da nije bilo mojih svadbenih failova, ne bih se neki dan brutalno najela ove karamelizirane pizze. 

Trenutno sam u fazi stavljanja redukcije aceta balsamica na skoro sve što kuham. Primjerice, jučer sam ga stavila u burger od patlidžana. I funkcioniralo je! Neki dan sam ga stavila u salatu od avokada. Pa najbolje! 

Isprobajte! Ništa više neće biti isto! :)) 

[masterblef]

Sirove pločice od naranče

Obožavam datulje. 

Nevjerojatne su. Neopjevane junakinje sirovog svijeta. Ako u kuhinjskom ormariću imate paketić datulja, par minuta kasnije imat ćete i kolač.

E, pa imala sam taj paketić datulja, a u kuhinji sam skupila još i nešto badema, naranču i malo kakaa. Zaključila sam da je to i više nego dovoljno sastojaka za neke poštene sirove kolačiće. 

Sastojci

Datulje - 200g

Bademi - 100g

Naranča - korica cijele i sok polovice

Sirovi organski kakao

Med - opcionalno 

Postupak

Bademe sameljite u blenderu/multipraktiku. 

Ako želite, slobodno ih kratko pržite na tavi bez ulja, a kad promijene boju i malo pocrne, ubacite ih u blender/multipraktik i sameljite. 

U mljevene bademe ulijte sok polovice naranče.

Očistite datulje pa ubacite i njih. 

Ako imate blender, u ovoj fazi se pomolite da ne umre. Ako imate multipraktik, onda ste glavni. 

Smjesu prebacite u posudu i u nju naribajte koricu naranče. Ako je presuho, možete dodati još malo soka naranče ili meda, ako želite da bude malo slađe. 

Smjesu promiješajte rukama i smjestite u pleh na peki papir, na širinu/debljinu koju želite. 

Narežite pločice i svaku uvaljajte u kakao. 

Ma, može i bez kakaa. :)

Stavite pločice u frižider da malo odstoje ili odmah jedite. 

Ovo je baza (bez naranče) u koju možete ubaciti gotovo sve i napraviti vlastite energetske pločice. 

Jako je fino, aj promis! :)

[masterblef]

Late night burgers

Ovog ljeta prvi put sam izgovorila ono što cijele godine i cijeli život mislim i čitam po memeovima. 

Bolje se tjedan dana sramotiti na plaži nego godinu dana mučiti u teretani. 

Ma joj, nisam to izgovorila.

Masterblef nije potraga za beach bodyjem (iako, beach body ne bi bila loša nuspojava ovog projekta) već potraga za smislom života. 

Ma, joj, nije, naravno.

Ako nešto Masterblef jest, u posljednje vrijeme jest potraga za savršenim vege burgerom. 

A savršeni burger je smisao života. 

Nego! Prvi put u životu instalirala sam neku aplikaciju za praćenje unosa kalorija. Prije nego počnemo o tome da nije svaka kalorija ista, moram napomenuti da je dosta korisna i da sam već sad mnogo toga naučila. Dakle, instalirala sam Lifesum aplikaciju i trenutno u nju upisujem što jedem za doručak, ručak i večeru. Aplikacija je simpatična, ali je obični bully i stalno me tjera da pijem enormne količine vode. Kao, suptilno me podsjeti da je uskoro ručak i da bi bilo super da popijem litru vode pa ću manje pojesti i eventualno biti manje debela. Od vode se osjećam kao vodeni krevet. 

Nisam sigurna da sve radi kako treba jer mi aplikacija na kraju svakog dana kaže da bih trebala pojesti još otprilike 800 kalorija, a ja se osjećam kao da ću eksplodirati od hrane i vode.

Bez obzira na sve, tek sad počinjem shvaćati koliko zapravo kalorija unosim u sebe s kojim obrokom. Nekad sam tim izračunom dosta zadovoljna, a neki put budem zaprepaštena. 

Jedino što me još uvijek nije razočaralo po pitanju kalorija je my all time favorite - burger! :) 

Osim peciva, ni Lifesum ni ja ne znamo što bi ovdje uopće moglo debljati, tako da vam predstavljam ultimativni Masterblef vege late-night burger! 

Ta-daaaaaaaaaam! 

Po slici vidite da je spremljeno, fotkano i pojedeno navečer. 

Ako ste dovoljno vješti i imate vremena, peciva možete pripremiti i sami od, primjerice, pirovog brašna, a onda stvarno nema mjesta kukanju oko kalorija. 

Sastojci

Pecivo za burgere

Aioli umak (ili neki drugi umak koji volite, ali ovo nema skoro ništa kalorija, pripremiti unaprijed)

Pečena paprika (pripremiti unaprijed, 1/2 paprike po burgeru)

Paradajz

Patlidžan

Dimsi

Mladi špinat

Kozji sir

IKEA umak od senfa i kopra - opcionalno, ali fino za umrijeti

Sastojci za aioli umak

Češnjak - 2 češnja

Dijon senf - 1 čajna žličica

Žumanjci - 2

Maslinovo ulje - 250ml

Limunov sok - 1 žlica svježe iscijeđenog

Hladna voda - ½ žlice

Sol

Postupak

Umak pripremite prije svega jer je potrebno da odstoji u frižideru neko vrijeme, barem pola sata. Svi sastojci moraju biti sobne temperature i važno je da s njima radite polako inače se umak kasnije neće stvrdnuti.

U blender stavite češnjak i sol i usitnite (ako imate mužar, to možete napraviti i u njemu). Prebacite češnjak u srednje veliku posudu. Prvo ubacite senf pa žumanjke. Polagano miješajte pjenjačom. Polako dodajte polovicu ulja i polako miješajte. To je dosta važno inače se umak kasnije neće stvrdnuti. Kad ste umješali prvu polovicu ulja, ulijte limunov sok i pola žlice hladne vode te i dalje polako miješajte. Potom polako dodajte ostatak ulja. Umak bi se polako trebao zgušnjavati i biti gust, otprilike kao majoneza. Ako postaje prečvrst, možete dodati čajnu žličicu tople vode.

Ako vam se umak ne zgusne nego razdvoji, u njega umješajte još jedan žumanjak! :)

Postupak za pečene paprike

Crvene (rog) paprike poslažite po rešetki za pečenje ili ih stavite na pleh s malo maslinovog ulja. Pečete ih cijele, tek kasnije ćete maknuti sjemenke.

Pecite na 250 stupnjeva oko 35 minuta, možda 40, ovisno o pećnici i povremeno ih okrenite.

Pečene su kad im je koža jako naborana i kad postanu smećkaste.

Kad ih izvadite iz pećnice, prekrijte ih aluminijskom folijom i stavite sa strane na pola sata da se malo ohlade.

Odstranite peteljku, narežite ih na polovice, maknite sjemenke i svaku polovicu dodatno prepolovite.

Ako nećete koristiti sve paprike sad, prelijte ostatak s malo maslinovog ulja, stavite u plastičnu posudu i čuvajte u frižideru do 2 tjedna!

Postupak za patlidžane

Na grill tavu stavite ulje koje koristite, posolite cijelu tavu prstohvatom soli, s malo papra i prstohvatom peršina. Jednostavnije nego raditi umak za patlidžane. 

Patlidžane narežite na šnite debljine oko 1 centimetar i stavite ih peći na srednje jaku vatru. 

Pecite oko 5 minuta sa svake strane. Kad ih okrenete , 2-3 minute prije kraja pečenja na svaki patlidžan stavite šnitu sira i pustite da se otopi. 

Ok, ovo možda nije najnekaloričniji potez ikad, ali ako želite, slobodno sir možete i izbaciti. 

Na istoj tavi možete malo zagrijati i peciva. 

To je to. 

Slažite na pecivo aioli, špinat, pečenu papriku, kozji sir, šnitu paradajza, patlidžan i na gornje pecivo još malo aiolija ili IKEA umaka od senfa i kopra. 

Taj umak je totalni win za bilo koju burger kombinaciju i preporučam ga naveliko otkad sam ga prvi put probala. 

Dečeci su spremni: 

Uživajte i nemojte (često) jesti kasno navečer. :)

[masterblef]

Salata od pečene cikle i ricotte

Kad bih trebala napraviti popis namirnica koje ne volim, na njemu bi se sigurno, na dosta visokom mjestu, našla cikla. 

U posljednje vrijeme često jedem ciklu pa se to možda i ne bi reklo, no cikla definitivno nije moja omiljena namirnica i trenutno je na silu pokušavam zavoljeti. Ovo “na silu” možda je malo pretjerano, više je riječ o prisilnom učenju i istraživanju raznih mogućnosti pripremanja ovog povrća jer mi je cikla dosad bila samo kiseli crveni prilog nekom drugom jelu.

Cikla je divna jer je dostupna cijele godine i nekako se već vidim kako će me grijati cijele ove zime. No, sad je svježa i pravo je vrijeme za salate! 

Ako imate svježu ciklu, nemojte bacati lišće jer je jako zdravo! Priprema se kao blitva ili špinat, a možete pripremiti i zeleni kašasti sok. 

Nakon što sam se oduševila vege burgerom od cikle i salatom od cikle i mrkve (bit će uskoro na blogu), odlučila sam vidjeti što mi još nudi internet pod #beetroot. 

Jako mi se svidio recept za salatu od pečene cikle i svježe ricotte i taman sam kod kuće imala skoro sve sastojke (što se ne događa baš često), tako da sam ovo shvatila kao znak s nebesa. Šalim se, samo nisam imala ništa drugo za jesti. 

Sherry-ocat sam zamijenila rižinim jer ne znam ni sama gdje bih ga kupila, a ne znam ni gdje nabaviti ulje od vlasca, iako sam sad naučila da postoje i svježa biljna ulja pa ću svakako pokušati napraviti jedno. Pri kraju teksta je i recept za svježe ulje od vlasca. 

Sastojci za pečenu ciklu

Cikla - 6, 7 manjih komada

Maslinovo ulje - 2 žlice

Voda - 2 žlice 

Sastojci za dressing

Rižin ocat - 2 žlice (ima za kupiti u svim trgovinama na odjelu azijske hrane)

Maslinovo ulje - 3 žlice

Sol i papar

Sastojci za salatu

Ljubičasti luk - 1 manji

Menta, svježa - 3 žlice

Orasi - 1 šaka

Ricotta - 200g

Rikola - po potrebi

Limun - sok 1/2 limuna - opcionalno

Postupak

Zagrijte pećnicu na 200 stupnjeva. 

Opranu ciklu stavite na pleh, pospite je uljem i vodom. Sve čvrsto zatvorite aluminijskom folijom i pecite oko 45 minuta. Ako je cikla veća, pecite 1 sat. 

Pečena je kad je mekana. Ogulite kožu i narežite je na manje komade. 

U međuvremenu pripremite orahe. Na srednje jakoj vatri zagrijte tavu (bez ulja) i na nju stavite orahe. Pecite ih otprilike 5 minuta (dok ne počnu mijenjati boju) i često miješajte. Kad su gotovi, nasjeckajte ih na manje komadiće. 

Pripremite umak. 

U posudici pomiješajte rižin ocat, maslinovo ulje, sol i papar. Smjesu prolijte preko komadića cikle. 

Dodajte luk, mentu i orahe. Sve dobro promiješajte i pustite da se okusi prožmu. 

Rikolu podijelite po tanjurima i na nju stavite komadiće ricotte. 

Dodajte ciklu. 

Pokapajte sve s malo limunovog soka. 

Salata će biti topla i slatko-kisela. 

Možete staviti i malo svježeg ulja od vlasca. 

Pomiješajte u posudi 100g vlasca sa 100ml maslinovog ulja i 2 žlice mladog luka. Stavite na srednje jaku vatru i pustite za zavrije. Pustite da odstoji 2 sata pa ocijedite. Ulje bi trebalo biti svijetlo zelene boje. 

Za kraj, ako ni vi niste pretjerani ljubitelj cikle, možda vas sljedeći redovi uspiju motivirati.

Na portalu Alternativa za vas pronašla sam puno korisnih savjeta kako iskoristiti najbolje od ovog povrća i koje su njegove zdravstvene dobrobiti. 

Cikla je tradicionalni lijek za leukemiju. Ovo povrće sadrži aminokiselinu betain koja ima antikancerogena svojstva. Terapija ciklom, koja podrazumijeva svakodnevno uzimanje soka od cikle ili sirove ribane cikle, ima pozitivan učinak na leukemiju i mnoge druge vrste raka.

Redovito konzumiranje cikle pomaže protiv bolesti, uzrokovanih oksidativnim stresom.

Vlakna, koja sadrži cikla, mogu smanjiti razinu kolesterola u krvi i do 40%.

Poznato je da cikla normalizira krvni tlak.

Cikla pomaže u očuvanju elastičnosti arterija. Redovito konzumiranje cikle može spriječiti proširene vene.

Iako količina željeza koju sadrži cikla nije jako visoka, njegova kvaliteta je izvanredna. Željezo iz cikle je moćno sredstvo za čišćenje organizma od toksina i za izgradnju krvi. Upravo zbog toga, cikla je efikasna u liječenju mnogih bolesti uzrokovanih toksinima.

Cikla se posebice preporučuje trudnicama zbog visokog sadržaja folne kiseline. Folna kiselina može spriječiti mnoge bolesti u novorođenčadi.

Sok od cikle stimulira rad jetre i žuči i sprečava zatvor.

Sok od cikle u kombinaciji sa sokom mrkve je odličan lijek za giht, bolesti bubrega i žučnog mjehura

Poznato je da cikla može pomoći i kod mnogih drugih bolesti: glavobolje, zubobolje, dizenterije, krstobolje, kožnih problema, menstrualnih bolova itd.

Uglavnom, cikla je kul i nevjerojatna. 

Živjeli sto godina! :)

[masterblef]

Byron veggie burger

Dosta sam uzbuđena oko ovog burgera i mislim da bi vam se mogao jako svidjeti. 

Nema pljeskavice, ne morate se mučiti sa žitaricama, grahom ili ciklom, a burger će biti zasitan, jaaako fin, čak i osvježavajuć. 

U Zagrebu baš i nema vege burgera i moje srce pati. Kad se otvorio Yellow Submarine, pisala sam im na Facebook i pitala hoće li uskoro u ponudi imati i burger bez mesa. Rekli su da neće. Izgleda da su ga konačno dobili i morat ću ići isprobati pothitno! :) 

Vege burger (zasad) nisam pronašla ni u drugim restoranima i to je, zapravo, ogroman minus za Zagreb. 

Ne samo da im priprema nije komplicirana, nego su i sastojci dostupni. Čak i dostupniji od dobrog mesa. Nema izgovora, potrebno je samo malo kreativnosti i dobre volje. Dobro, možda u Zagrebu nema toliko puno vegetarijanaca, ali možda bi i ljudi koji inače jedu meso, s vremena na vrijeme voljeli pojesti nešto bezmesno. Osim toga, ima brdo vege turista. 

U Zagrebu si, na kraju, osuđen na Koykan, dva jela iz Umamija i kvatro formađi. :/ I evo, sad taj Yellow Submarine burger (mantram da bude dobar). 

S druge strane, kad odeš u neku europsku metropolu, često ne znaš što bi prvo jeo. 

Na internetu ima puno recepata za vegetarijanski burger, ali odlučila sam rekreirati odlični vege burger iz londonskog Byrona koji se sastoji od portobello gljive, špinata, aioli umaka, pečene crvene paprike i kozjeg sira. 

Zvuči fino? Nije fino. Genijalno je! :) 

Evo Byron burgera: 

I evo mog Byron burgera. 

Oba se raspadaju. To je dobar znak! :) 

Bilo ih je nekoliko u ovoj seriji koji su ispali puno bolje, ali toliko smo ih brzo pojeli da nisam stigla fotkati. Dobro da sam se uopće sjetila uzeti fotić u ruke. 

Da ne duljim... 

Sastojci za 8 burgera (4 osobe)

Portobello gljive - 4 komada

Mladi kozji sir

Gouda, Podravec i sl. - 8 listova

Špinat, mladi

Crvena paprika - 4 komada

Paradajz - 2 komada

Aioli umak (ili majoneza s češnjakom ako nemate vremena napraviti)

Postupak

Ukratko... 

Prvo pripremite aioli umak i stavite ga sa strane do trenutka kad ćete slagati burgere. 

Potom stavite peći paprike. Peku se oko 35 minuta, ali trebaju odstajati još neko vrijeme da ih možete oguliti. Računajte da vam je za njih potrebno oko sat vremena. 

Portobello gljive možete marinirati, a možete ih i samo posoliti i popapriti prije pečenja. Ako ćete ih marinirati, u marinadi moraju odstajati barem 15 minuta pa računajte i na to. Gljive ćete, u svakom slučaju, raditi zadnje. 

Sve ostale sastojke isto pripremite, da vam budu na dohvat ruke kad budete sastavljali burgere. 

Sastojci za aioli umak

Češnjak - 2 češnja

Dijon senf - 1 čajna žličica

Žumanjci - 2

Maslinovo ulje - 250ml

Limunov sok - 1 žlica svježe iscijeđenog

Hladna voda - 1/2 žlice

Sol

Postupak

Umak pripremite prije svega jer je potrebno da odstoji u frižideru neko vrijeme, barem pola sata. Svi sastojci moraju biti sobne temperature i važno je da s njima radite polako inače se umak kasnije neće stvrdnuti. 

U blender stavite češnjak i sol i usitnite (ako imate mužar, to možete napraviti i u njemu). Prebacite češnjak u srednje veliku posudu. Prvo ubacite senf pa žumanjke. Polagano miješajte pjenjačom. Polako dodajte polovicu ulja i polako miješajte. To je dosta važno inače se umak kasnije neće stvrdnuti. Kad ste umješali prvu polovicu ulja, ulijte limunov sok i pola žlice hladne vode te i dalje polako miješajte. Potom polako dodajte ostatak ulja. Umak bi se polako trebao zgušnjavati i biti gust, otprilike kao majoneza. Ako postaje prečvrst, možete dodati čajnu žličicu tople vode. 

Ako vam se umak ne zgusne nego razdvoji, u njega umješajte još jedan žumanjak! :) 

Postupak za pečene paprike

Crvene (rog) paprike poslažite po rešetki za pečenje ili ih stavite na pleh s malo maslinovog ulja. Pečete ih cijele, tek kasnije ćete maknuti sjemenke. 

Pecite na 250 stupnjeva oko 35 minuta, možda 40, ovisno o pećnici i povremeno ih okrenite. 

Pečene su kad im je koža jako naborana i kad postanu smećkaste. 

Kad ih izvadite iz pećnice, prekrijte ih aluminijskom folijom i stavite sa strane na pola sata da se malo ohlade. 

Odstranite peteljku, narežite ih na polovice, maknite sjemenke i svaku polovicu dodatno prepolovite. 

Ako nećete koristiti sve paprike sad, prelijte ostatak s malo maslinovog ulja, stavite u plastičnu posudu i čuvajte u frižideru do 2 tjedna! 

Postupak za portobello gljive

Sastojci za marinadu za portobello gljive  (ako ćete marinirati - možete i samo posoliti i malo popapriti)

Maslinovo ulje - 5 žlica

Aceto balsamico - 2 žlice

Češnjak - 2 češnja (ili 3 ako su manji)

Bosiljak - prstohvat začina

Origano - prstohvat začina

Sol i papar, po ukusu

Postupak

Stavite gljive u plitku posudu. Prepolovite ih po širini jer će biti predebele za burger. Ovako ćete dobiti 8 komada za 8 burgera. 

U posebnoj posudi pomiješajte sve sastojke i prelijte ih preko gljiva. 

Promiješajte i pustite da stoji na sobnoj temperaturi 15-ak minuta. Okrenite jednom. 

Gril tavu premažite s malo ulja i po njoj poredajte gljive. Pecite svaku stranu 6-7 minuta (ili dok ne omekša) i povremeno premažite marinadom. 

Dvije minute prije kraja pečenja na vrh gljive stavite šnitu sira i pustite da se malo rastopi. 

Iiiii, konačno slažemo burgere! 

Ja volim i peciva malo prepeći na grill tavi, ali to je skroz opcionalno. 

Na donju polovicu peciva namažite aioli pa stavite špinat, paradajz, kozji sir natrgan na male komadiće, pečenu papriku, gljivu s rastopljenim sirom, još malo špinata, ako želite, još malo aiolija i poklopite. 

I sad. 

Njam njam njam. 

Om nom nom. 

Život je lijep. 

Portobello gljiva je čudesna. 

Toliko je mesnata i fina da ćete zaboraviti da ste ikad u burgeru koristili meso. Ili da ste ikad jeli meso! :)

Kupila sam dva paketa (u svakom paketu su dvije, ali su ogromne) u Konzumu, zasad je to jedino mjesto gdje sam ih vidjela. Moguće da sam negdje propustila portobello raj pa ako znate gdje ih još ima za kupiti, javite! :)

Uživajte u burgerima i ako imate još neku ideju za vege burger bez polpete, pišite! :)

Dobar tek! 

[masterblef]

Superjednostavni sirovi cheesecake

Svi znaju da sam totalni cheesecake fan. 

Isto tako, svi znaju da ja “nemam vremena”. :D  Ja sam doista jedna od onih groznih ljudi koji nikad nemaju vremena. Ne živim prema onome “vrijeme je novac”, ali znam da je vrijeme najvažnije što imamo pa ga valjda zato tako sebično želim što više. 

Kad sam započela ovaj svoj projekt, vrijeme je bilo jedino čega nisam imala i silom sam ga htjela dobiti nazad, a da projekt i dalje ide. Baš zato, sve što kuham u posljednje vrijeme mora mi biti barem približno poznato kako ne bih u kuhinji nepotrebno provodila sate i sate, a jela koja volim, pokušavam pripremiti na najbrži i najmanje kompliciran način.

I tu dolazim do tužne priče o cheesecakeu. :)

Svi cheesecake recepti koje sam prije radila mi iz nekog razloga nisu uspijevali, a njihovoj sam izradi provodila previše vremena. Ne znam je li problem u mojoj čudljivoj pećnici ili u nekim pogreškama prilikom izrade, ali svaki cheesecake koji sam radila na kraju se spustio, kao da je netko ispuhao život iz njega. Kad sam ga gledala u pećnici, sve je bilo super, ali u nekom trenutku se samo spustio, da bi na kraju ispao težak i gust, nimalo pjenast, a ni okusom nije bio toliko dobar. Sirotanović.

Od tada sam u potrazi za receptom kojim ću izbjeći pećnicu. Do nekog trenutka u budućnosti kad ću imati neku svoju, supermoćnu! :) I kad ću biti u penziji. 

Sirovi cheesecake je izvrstan jer, zapravo, imam osjećaj da u njega možete staviti gotovo bilo kakvu kombinaciju sira, krem sira, mascarponea ili milerama. Sir koji se koristi za cheesecake već jest u čvrstom stanju i nema razloga da se, nakon malo miksanja i stavljanja u frižider, ne vrati u isto stanje. 

I, naravno, otkad sam otkrila datulje, Digestive keksi više nemaju što raditi u torti od sira. 

Ovaj put cheesecake sam radila od najmanje sastojaka, a ispao je (meni) najbolji. Nisam planirala ni objavljivati ovaj recept pa nisam ništa mjerila. Umjesto badema, koristila sam zobene pahuljice za podlogu. Dodavala sam ih datuljama u blender dok god nisam dobila smjesu koja je i dalje vlažna i ljepljiva. Prema sjećanju, rekla bih da je riječ o 5-6 žlica pahuljica. Nisam stavljala tekuća sladila pa nisam htjela pretjerivati sa suhim sastojcima da ne ispadne previše rahlo.

Sastojci

Abc sirni namaz  - 200g

Slatko vrhnje - 200ml

Mascarpone - 250g

Šećer u prahu - po želji (ja sam stavila dvije žlice) ili neko drugo sladilo

Sok polovice limuna

Datulje - 300g

Zobene pahuljice - oko 6 žlica

Postupak

Prvo napravite podlogu od datulja. 

Očistite datulje i narežite ih na manje komade da ih blender (ako nemate neki snažni) lakše usitni. Možete prvo ubaciti pola datulja, izblendati pa staviti pola zobenih pahuljica, izblendati, staviti ostatak datulja i onda vidjeti koliko je još zobenih pahuljica potrebno. 

Ako niste sigurni, uvijek ovu smjesu možete prebaciti u neku posudu pa zobene pahuljice izblendati posebno i dodavati datuljama u posudi dok ne dobijete “tijesto”. 

Ja volim kad ostanu veći komadi pa ne blendam dugo. 

Važno je samo da je smjesa i dalje dovoljno vlažna, a ako slučajno stavite previše suhih sastojaka (zobene, bademi, lješnjaci...), uvijek možete u smjesu dodati malo meda ili nekog tekućeg sladila da sve poveže. 

Smjesu rasporedite po kalupu. 

Krema:

U jednoj posudi miksajte abc sir, mascarpone, šećer i limun. U drugoj izmiksajte slatko vrhnje i dodajte ga u sirnu smjesu. Promiješajte dobro pjenjačom. 

Ako želite da bude slađe, dodajte još šećera. Ja volim kad je kiselkasto. 

Sirnu smjesu rasporedite po podlozi. 

Stavite u frižider na par sati. 

Ako želite, možete pripremiti i neki preljev. 

Ja sam slučajno imala smrznuto šumsko voće, a preljev sam napravila tako da sam pola pakiranja ubacila u 1dcl, možda malo više, kipuće vode, pustila da zavrije i dodala malo gustina uz lagano miješanje.

Ne znam radi li se inače tako preljev od voća, ali imalo mi je smisla i bilo je fino. :) 

Sapienti sat.

Živio cheesecake, dolje s komplikacijama! :) 

[masterblef]

Vegetarijanski roštilj sa sirom i mentom

Da, znam. Zvuči kao oksimoron. Vegetarijanski roštilj. 

Ipak, nedavno smo kod frendova bili na vege roštilju i bilo je genijalno. Doduše, mesoljupce tolika količina tikvica sigurno ne bi pretjerano oduševila pa je današnji recept prilagođen baš takvima među vama.

Skupite sve ostatke povrća iz frižidera, na štapiće zapiknete malo halloumi sira ili nekog drugog sira za roštilj, začinite s malo chillija i priča je posve drugačija. Meso, pih. 

Kod roštilja je super što gotovo sve funkcionira. Sve možete zapiknuti na taj štapić i staviti na roštilj. Bit će fino, fino! 

Nažalost, moj ručak je pripremljen na gril tavi jer u stanu nemam gdje instalirati roštilj, a nemam ni balkon, pa nema onog najfinijeg mirisa ugljena. Preživjet ću, fino je u svakom slučaju. 

Sastojci

Tikvice - 2 manje ili 1 veća

Sir za roštilj - 1 paket

Paprika - 1 ili 2

Sušena rajčica, a po želji i mini rajčice

Menta svježa - 2 žlice ili začin (veliki prstohvat)

Chilli - 1/2 žličice

Maslinovo ulje - 2, 3 žlice

Limun - korica i sok 1 limuna

Sol i papar - po ukusu (ja sam stavila minimalno, manje od prstohvata)

Postupak

Pomiješajte chilli, polovicu svježe mente (ako imate začin, onda stavite sve), limun, limunovu koricu, sol i papar. 

Narežite povrće na komade koji su otprilike jednako veliki. Ovo je posebno važno ako imate grill tavu jer će u suprotnom neki komadi biti u zraku. Obično to bude sir. Ako imate roštilj, blago vama. 

Komade povrća stavite u marinadu i pustite da se marinira 30 minuta. 

Nakon toga povrće i sir zapiknite na štapiće i pustite da se čarolija roštilja dogodi! :) 

Ako ste osuđeni na grill tavu, pecite sve desetak minuta na srednje jakoj vatri i povremeno okrećite štapiće da se povrće ispeče sa svih strana. 

Kad je gotovo, pospite ostatkom marinade i drugom polovicom svježe mente. 

Ako baš nikako ne možete bez mesa, naravno da u marinadu možete staviti i komadiće mesa i ispeći sve zajedno. 

Živjelo ljeto, živio roštilj! :)