#nedjelja

[lifeinbooks]

koeficijent samoće se mjeri nedjeljom uvečer

[mislim-dakle-pisem]

Trebaš samo pustit sva ta s*anja i nastavit sa životom.

[raskrsnica-misli]

🌸

nedjelja, 8 ujutro

Sunčevi zraci prolaze kroz roletne

zgužvana posteljina

miris kafe

tvoje snene oči

i naši osmijesi

[pricam-ti-o-njemu]

Trebam nekog tko će voljeti moju nedjelju. Dan u bijeloj potkošulji s donjim dijelom piđame, razbarušenom kosom i bez šminke.

Pricam ti o njemu

[mentalno-neregularna]

Šta da vam kažem kakav mi je dan kad su mi se 3 od 4 kikirikija odbila od zub/usnu pri ubacivanju u usta.

[minosaurr-blog]

Nedjelja

Žudeći za njegovim dahom na vratu, osjećala je samo hladnoću nedeljnog jutra u stanu. Odjeća po podu ispunjavala je prostor samo toliko da dah ne bi odzvanjao po ćoškovima.  Miris kafe se širio dnevnim boravkom, ali ona nije marila. Željela je da je on tu. Nedjelja je bila dan kolača s jagodama iz pekarne u susjedstvu. Nedjelja je bila dan za ljenčarenje u njegovoj košulji i dugom odgađanju ustajanja iz tople posteljine. Međutim sada, nedjelja je bila još jedan dan da on nije tu.

[apactwiththedevill]

Istina, mrzila sam nedjelje više od ičega na ovome svijetu. Čak i onaj čuveni prvi dan u tjednu, ponedjeljak, i njega sam mogla donekle prihvatiti, no nedjelju nikako. Bio je to zadnji dan u tjednu, zadni čas za uraditi nešto, krao je vrijeme i djelovao je prazan. Svaka nedjelja me tjerala na osjećaj tipa ‘Makni se od mene, mrzim svoj život’. Svaki put kad bi tjerala inat, uzvratila bi mi sa brdo obaveza i natjerala me u plač. Ne volim nedjelje. Obaveze bi uvijek ostavljala za uveče ili idući dan, ljudi su pak svako na svojoj strani. Neki su bili sa rodbinom, pa neki bi putovali nekamo ili bi se sastali skupa i ručkovali, a ja? Ja sam nedjelju preživljavala tako da sam ju djelomično na silu prespavala, pregledala obavjesti na društvenim mrežama po stotinu puta iste i pokušala ne misliti na nešto ili nekog. Pokušala sam ostati smirena, ali uz sve, nedjelja me je toliko voljela da bi me natjerala u plač i ubila i ono malo volje u meni što sam imala nekoć.

[lifeinbooks]

Nedjelja je prazan mobitel. Od poruka,poziva.Tu.Ispod jastuka, pojačan na najjače. Ona je mješavina sretnih i tužnih uspomena, zbog kojih iz minute u minutu mijenjaš raspoloženje.

Nedjeljom ne gasiš YouTube kucajući naslove pjesama čije priču znaju osim tebe, samo tvoji zidovi.

Nedjelja je dan kada jedeš Nutellu na kašiku. Ustaneš kasno, opereš zube i opet se vratiš u krevet.

Nedjelja je upaljen TV-e. Smanjen do kraja. Tupo gledanje fotografija u kojima vidiš svoj osmijeh. Od uha do uha. Zbog ostvarene želje ili zacrtanog cilja.

Nedjelja je neuredni ormar. Atomska bomba neodlučnosti pospremiti taj ormar nakon prvog ili drugog nedjeljenog ustajanja.

Nedjelja je dan stvoren za ljubav. Kada tvoj Facebook prepun bijelih vjenčanica i leptir mašni, sa svadbi prijatelja tvojih prijatelja. To je dan neispričanih ljubavi. Otkrivenih u objavama onih tekstualnih fotografija na Instagramu.

Jedini dan kad nije grijeh priznati neko nedostajanje. Jedini dan kad nije grijeh prokleti kilometre i derati se ispod jorgana.

Nedjeljom se sjećaš.

Nedjeljom sanjaš.

Nedjeljom putuješ kroz vrijeme.

I nedjeljom voliš.