koeficijent samoće se mjeri nedjeljom uvečer

seen from United States
seen from Germany
seen from Russia

seen from United States
seen from China
seen from China

seen from United States

seen from United States

seen from United States
seen from China

seen from United States
seen from China
seen from United States

seen from United States

seen from China
seen from United States
seen from United States
seen from Sweden
seen from United States
seen from United States
koeficijent samoće se mjeri nedjeljom uvečer
„snažíš sa svoje myšlienky oklamať ale nefunguje to...“
@jackass-biomancer
continued from here
“I see.”
Vecer took another long drink of his recaf, attempting to stall for time by speaking slower than normal. Medical engineering perhaps? Or maybe biomancy? Both were options that made more sense in his mind than the stranger being of his fathers planet...she didn’t look pallid enough in his eyes to be a daughter of the sunless world.
“You came with the plague bearer then?” He asked after a long moment, unable to find it in him to be mean and ignore her. Even if he didn’t quite know how to deal with her attention.
Jedva čekam ljetne noći.
Neku vecer sam se setao parkom razmisljajuci o jednoj djevojci. Tu vecer smo se rastali i tesko sam se nosio s time pa sam odlucio malo lunjati ulicama grada. Utopljen u svojim mislima cuo sam neku djevojku da place na obliznjoj klupici. Priblizio sam joj se sjeo do nje i pitao ju sto nije u redu. Pogledala me blistavim ocima nista ne govoreci. Nisam ju htio tek tako ostaviti samu na klupici u dubokoj tuzi pa sam samo sjedio do nje i drzao svoju ruku preko njenih ramena. Poceo sam se prisjecati svoje bivse djevojke i u naletu sjecanja zacujem ja iz obliznjeg kafica Balasevicevu eleonoru i stih “vec me i dunav pretice”. Tog trena sam uhvatio uplakanu djevojku za ruku i povukao je na noge samo joj rekavsi “podi sa mnom”. Odveo sam ju na obalu dunava i poceo joj pricati o svojoj nesretnoj ljubavi. Ona je s vremenom dok sam joj pricao prestala plakati i pocela me s razumijevanjem slusati. Kad sam zavrsio pricu samo me zagrlila i rekla “bit ce bolje ne brini”. Moram vam reci da je stvarno postalo bolje nakon te veceri. Moja sadasnja djevojka, je predivna djevojcica kojoj svakoga dana nosim buket najljepsih i najmirisljavijih jorgovana. Ista ta je jedne veceri na klupici plakala oko Merlinove pjesme koja ju baca u sjecanja neprezaljene ljubavi. Kao sto Balasevic kaze “dani bez nje su mi kao crno-bijele fotografije s izlozbe cvijeca” i te veceri nas je sigurno spojila neka sudbina🦋✨
nezovimamadoktora
„a načo sme tu, keď jediné čo robíme je, že prežívame zo dňa na deň a modlíme sa aby ostatné dni neboli ako tie predošlé“
„možno potrebuje svet len pauzu“
„Mali by sme si uvedomiť, že to ako sa správame je naše rozhodnutie. Môžeš sa vyhovárať na detstvo, na ľudí, na okolie, na spoločnosť. Ale všetko je to na tebe. A keď som si toto uvedomila, zlomilo ma to."