#fotografije

[asweetjane]

Nekad smo delili fotografije, misli, iskustva samo sa određenim ljudima, posebnim, sa onima koje volimo, a sada smo u fazonu: evo vam, pratitelji, slika mog deteta, kafa koju pijem, i situacija na poslu koja me je totalno iznervirala. Zato volim kad mi prijatelji pošalju nešto direktno i konkretno, jer je nestala ta posebnost, i takva vrsta poveravanja.

[green--eye]

My photo. 📷 (:

"Sreća nije slučajna, a nije niti nešto što trebate željeti. Sreća je nešto što sami stvarate." Džim Ron 🍀🍀

[blackkmoonlight]

Mnogo volim da vidim

jednostavne fotografije

sa jednostavnim ljudima,

tako naizgled običnim,

a tako posebnim.

Takve fotografije

su pune sreće,

ljubavi i zajedništva,

sve ostale su

samo

prazni

pokušaji

istog.

—

[pisemdaklepostojis]

...samo ja, kad ostariš... 🌻♥

-Smiješno je, ali obećaj! Moraš !

-Ma budala si, nikad se to neće desiti...

-Koje?

-Pa to, da se ne udaš prije 40te godine... I da ti takva, takva djevojka, ostaneš sama... Smiješno.

-Zato i tražim da mi obećaš da ćemo se vjenčati, ako budemo oboje sami tada.Može?

-Nije lako biti tebi prijatelj znaš... Šta sve moram uraditi, ugh. Ali, obećaj i ti, nema nikakvih namještaljki, samo sudbina od danas pa narednih 20 godina, oke?

-Dobro bolan, ne brini. Znači pristaješ?!

-Naravno ludice...

I ne znam stvarno šta je dotična sudbina radila u tom trenutku, vjerojatno pijana u nekom baru, pušila cigarete i đuskala uz dobar tehno, ali šta god radila nekom greškom je tog momenta spojila naše usne i od tada sve ostalo na dalje, bilo je lako predvidjeti.Ne moram ni spominjati kako je do našeg vjenčanja prošlo mnogo kraće od 20 godina ...

-pišem, dakle postojiš

[misternikola]

[facijalna-ekspresija]

[exyu-rock-lovers]

Svetlo i senke: Srđan Šaper ispred objektiva Dragana Papića

[tragom-katarze]

Toliko se slikamo (fotoaparatima, videokamerama, pismima i audiokasetama) da nam se život pretvorio u filmovani san. Izgnanički poriv za bilježenjem slika iz vlastitog života nadilazi sve drugo. Živjeli smo! kažu te slike. Živjet ćemo! uvjeravaju svakog od onih koji se u njima kreću, među živima i među mrtvima: Živjet ćemo! Najstrašniji futur koji je ikada napisan.

Berlinski Nepoznati Prolaznik, Irfan Horozović